Dobila sam pismo jedne moje pratiteljice na Facebooku koja se žali na pogoršanje odnosa sa suprugom od kada su u izolaciji. Oboje rade od kuće i zajedno su praktički 24 sata. Kaže kako više ne znaju normalno razgovarati, jer ju suprug stalno iritira pa svaku njegovu riječ uzima „na nož“. Isto je i kod njega. Komunikacija im je katastrofalna uz stalne uvrede, deranje, prijetnje, netrpeljivost. Što učiniti, pita, i kako vratiti stari, dobar odnos? Je li to uopće više moguće?
Često dobivam takva pitanja. U ovom čudesnom vremenu pandemije najvažnije je održati bliskost i povezanost s članovima obitelji i emotivnim partnerima i nikako ne podleći niskim strastima koje se javljaju zbog promjene životnih okolnosti. Na taj način se u okviru doma stvara sigurna baza u kojoj se mogu ispoljiti svi naši strahovi, strepnje, ljutnja, tuga, zabrinutost, sve emocije koje mogu biti pokrenute vanjskim okidačima. A ova je pandemija pokazala svu svoju pogubnost upravo na razini međusobne komunikacije.Kako je vrijeme izolacije puno raznih izazova za svakodnevnicu u zatvorenom prostoru to može dodatno pogoršati već ionako tenzične i fragilne odnose. Međutim, usprkos velikoj krizi u odnosima u isto vrijeme ovaj slobodan prostor u kojem smo se, ne svojom voljom, našli daje isto tako i novu šansu poboljšanja odnosa, rad na tome da oni postanu bolji, usmjerivši se na naše prirodne vrijednosti, na pozitivne stvari, na uzajamnost, zajedništvo i izgradnju dodatnog poštovanja ako je ono nestalo. Tenzija oko posla i prijašnja cjelodnevna razdvojenost su umanjene pa se sada pokazuju svi problemi koje u odnosu imamo, ali su bili nevidljivi zbog toga što smo se manje družili i komunicirali. Sada u prisilnoj izolaciji izlaze na površinu sva naša nezadovoljstva u međusobnom odnosu. No u isto vrijeme stvorio se i prostor za poboljšanje odnosa, za razmišljanje o tome kako možda bolje urediti međusobnu komunikaciju, kako bolje upoznati partnera, raditi više na sebi i svojim emocijama s kojima nismo zadovoljni. Mnoge su mogućnosti iz naizgled negativnog trenda u odnosima okrenuti stvari u svoju korist, ako nam je stvarno stalo do odnosa.
Za to nam treba dobra volja i konkretan angažman na poboljšanju, odnosno želja da se narušen odnos poboljša. Razmišljajući o svom partneru na kraju svakog dana možete si postaviti neka od ovih dolje navedenih pitanja koja će utjecati na razvoj empatije, samovrijednosti i podrške i time ćete direktno utjecati na unapređenje odnosa. Ali to prvo moramo željeti. Razmišljajući o ovim pitanjima njegovat ćemo prirodnu (ali zaboravljenu) potrebu za razumijevanjem, dobrim željama, zahvalnosti i podršku sebi i partneru.
Upitajte se:
Što mi je danas pružio odnos - kakvu podršku i pažnju, je li pomogao mom samopouzdanju ili ga učinio još ranjivijim?
Što sam danas uložila (uložio) u odnos? Jesam li dala dovoljno podrške, pažnje i ljubavi?
Jesam li danas pitala partnera kako je bilo na poslu i je li imao kakvih problema?
Što mi je danas bio najveći izazov i jesam li učinio nešto korisno za svoju partnericu?
Jesam li ga previše kritizirala, jesam li u toj kritici išla više na njegovu osobnost, a ne ponašanje i jesam li se poslije ispričala?
Razgovarajte o zajedničkim prošlim iskustvima i prevladanim izazovima, to može jako koristiti jer se na taj način prisjećamo koje je to kvalitete donijelo u odnos i kako smo se mijenjali u odnosu na ta iskustva. Prisjetite se kako smo se tada osjećali - znači poznate situacije i reakcije koja nam sada mogu itekako pomoći kad nastane kriza ili tjeskoba. Sanjarite li još uvijek o zajedničkoj budućnosti? Zamislite svoje zajedništvo u budućnosti, navedite koje su to karakteristike vašeg partnera koje vam i dalje pobuđuju sigurnost, zadovoljstvo i ponos. I prisjetite se zašto ste se uopće oženili? Što je to bilo što vas je u partneru tako privuklo da biste i danas učinili isto. Razgovarajte o svojim osjećajima svaki dan i tako pokažite osjećaje, stavove, probleme koje vas muče. Osim što ovakvi razgovori smanjuju rizik od konflikta i nerazumijevanja, u ovoj situaciji izolacije pomoći će pojačati bliskost. Kad razgovarate o svojim osjećajima budite aktivni slušač, bez prekidanja i komentiranja.
Pitajte partnera: “Što mogu napraviti da se sutra osjećaš voljeno? Je li danas ostalo nešto nerazjašnjeno među nama, postoji li tema koju nismo otvorili, a postojala je potreba?”. Prihvatite odgovornost za povredu ako ste ju nanijeli partneru. Bez obzira na to bi li i vas tako nešto povrijedilo ili ne, svatko ima pravo osjećati se baš tako kako se osjeća i to trebate razumjeti i poštivati iako se ne slažete s njim. Recite mu da prepoznajete svoju odgovornost u toj situaciji i znate da ste ga povrijedili riječima ili djelima. Velika je razlika između iskrene isprike i razumijevanja učinjenog i kurtoazne isprike samo da zadovoljimo partnera ili formalnost izrečenog. Isprika je uvijek zbog nas samih, ne onog drugog, jer kroz nju shvaćamo svoju grešku što je puno važnije od same isprike. U tom fenomenu isprike nalazi se i razumijevanje oprosta, kako za sebe tako i za onog drugog ako nas je povrijedio. Jer jedno bez drugog zapravo ne završava 'karmički' račun međusobnog povrjeđivanja. Isprika u sebi uvijek uključuje kombinaciju verbalne i ponašajne promjene i dubokog uvida učinjenog. Dobro je biti svjestan pojačanih emocionalnih reakcija prouzročenih određenom situacijom. Dobro bi bilo potruditi se da ih prepoznate kod sebe i ostanete u samokontroli, a ne da dopustite da one (emocije) kontroliraju vas. Vrlo je važno razumjeti svoje odnose u ovo napeto i stresno vrijeme u kojem živimo, jer osjećaj straha samo se pojačava neizvjesnošću života, ali ne bismo trebali dopustiti da to bude i razlogom konflikta s partnerom, a niti opravdanje za bilo koji oblik nasilnog ponašanja. Ovladati svojim stresnim osjećajima - strah, tjeskoba, ljutnja, panika, krivnja - važnije je nego ikad prije. U slučaju nasilja odgovornost za čin nasilja uvijek ima onaj tko ga čini dok žrtva ima odgovornost da se zaštiti. Nasilje nema opravdanje i ono uvijek zrcali našu nisku razinu emocionalne inteligencije i samopoštovanja. Svi smo odgovorni za svoje ponašanje.
