@sandrotellingstories za Story.hr: 'Cure su pozitivni kaos'

Njegove riječi se tetoviraju, uokviruju na zidovima i rapidnom brzinom dijele po društvenim mrežama. Na službenom ga Instagram profilu prati preko sto tisuća obožavatelja, a on objašnjava kako mrzi taj izraz i naglašava da je to sve njegova raja - čitatelji došli po dnevnu dozu optimizma i motivacije sročene na njegov način. Sandro Slavnić 29-godišnji je pisac, kreativac i umjetnička duša čiji je književni prvijenac 'Na tezgi godišnjih doba' trenutno jedno od najtraženijih štiva na području bivše države. U razgovoru za Story.hr otkriva, između ostalog, kako je nastao profil @sandrotellingstories, zašto sebe ne smatra influencerom, kako reagira na ljubavne ulete u inboxu, ali i je li pronašao ženu svog života.

Kako ste sami opisali, knjiga je kaleidoskop raznolikih životnih motiva, nastala u potrazi za smislom u kaosu suvremenog života. Kome je namijenjena? Za koga piše Sandro?

Ja uvijek pišem za sebe, kao što sve drugo radim - zbog sebe. Kada sam ja ok, drugima mogu ponuditi 'ok'. Slovo na papiru je moj mir, a intenzitet istog prelazi u druge dimenzije kada moje slovo potakne nekog da se dobro zamisli nad svojim životom. Danas je, pred nabujalom rijekom utjecaja, veoma teško ostati normalan, izroniti, posušiti i vratiti se izvornom sebi. Ispostavilo se da to što radim ima mnogostruko pozitivan utjecaj na druge. To ti dođe kao konopac koji baciš čovjeku koji se nesvojevoljno našao u već spomenutoj rijeci i to mi je okidač za radost.

'Na tezgi godišnjih doba' ujedno je i zbirka svih onih poruka koje svakodnevno ostavljate na svom Instagram profilu. Kako i kada se rodila ideja za @sandrotellingstories?

 U knjizi postoji određeni postotak već objavljivanih poruka s mog Instagram profila, radi se o porukama koje su 'dobacile' do ogromnog broja ljudi i jednostavno su se morale naći na opipljivim stranicama, ali veliku većinu riječnih tvorevina i kreativnih radova s 'Tezge' oko čitatelja do sada nije imalo prilike vidjeti. Sve linije povučene u knjizi nastale su samo za nju, pa i te, već objavljivane radove pisao sam ponovo, kao da nikada ranije nisu postojali. Meni je autentičnost veoma važna. Jesam li rekao da je knjiga od prve do posljednje stranice pisana samo mojom lijevom rukom? (smijeh) Što se mog profila pa i svojevrsnog brenda na Instagramu tiče, @sandrotellingstories je ekspanzija, produžetak koji je došao sazrijevanjem mene kao čovjeka koji voli pisati i šarati. Tako je, manje-više, počelo moje prisustvo na društvenim mrežama nekoliko godina unazad.

Kod većine umjetnika postoji onaj trenutak u karijeri kada se dogodi zaokret, prava pjesma, prava uloga, koja ih 'vine u zvijezde'. U kojem ste vi trenutku shvatili da oko sebe imate 'vojsku' obožavatelja? Postoji li neka objava koja je u ovom slučaju bila vaš hit?

Ja sam čovjek koji je svoj ego svezao na lanac. Kakvi obožavatelji, pričamo o ljudima koji dišu, jedu i sve drugo rade isto kao Ti i ja, sve je to moja raja. Jeste da nas ima, ali družimo se i zezamo koliko to svemirsko odjeljenje obaveza obostrano dozvoljava. 'Obožavatelji' - ne volim tu riječ. Vjeruj mi, sa svakim od

 svojih čitatelja sutra bih rado sjeo i popio kavu. Volim slušati priče, a svi ih imamo. Ne bih rekao da postoji objava koja je raskrčila put mojih čitatelja do mene, u tome su mi pomogle alatke za raskrčivanje - kramp i lopata, odnosno tupljenje oštrih vrhova olovki, neprestano čitanje, šaranje, brisanje, analiziranje, ili, da skratim: rad, volja i upornost. Ove tri imenice pomažu mi da konstantno objavljujem kvalitetne radove. Da su kvalitetni, ne tvrdim ja, već moja raja - svaki čitatelj, nevažno o kakvom se sadržaju radi, treba suditi sam za sebe. U vezi rada i upornosti inspirirao me je Goran Bregović, spomenuvši negdje kako je sebi u jednom trenutku rekao 'Brega, sjedi i radi', što je neka vrsta moje mantre.

Na Instagramu vas prati preko 100 tisuća ljudi i može se zaključiti da ste postali svojevrsni influencer. Osjećate li pritisak zbog toga što vaše riječi i poruke dopiru do tolikog broja ljudi? Jeste li nekada poželjeli nešto objaviti pa ste se u konačnici ipak predomislili i odustali?

Nedavno sam napisao da si influencer tek kada uvjeriš babu da nisi gladna, mamu da nisi pušila i da nećeš ostati dugo vani i stojim iza toga. Odmaknuo sam se od fraza modernog doba jer smo u 21. stoljeće ušli preko reda. Kada, za početak, neljubav, mržnju i važnost onog 'tko je tko i tko se kojem Bogu moli' posiječemo mačem ljudstva, moći ćemo razgovarati o utjecaju. Svi smo mi nešto i ništa. Nisam netko tko se predomišlja i ne osjećam pritisak jer radim zbog sebe - ono što u svoja četiri zida mogu podnijeti, to će se u nekoj pisanoj formi naći i van njih. Raja moje radove dijeli jer su direktni, iskreni i pomalo bez dlake na jeziku. Naravno, postoje riječni zbirovi u mojim sveskama kojima tek niču zubići, zajedno rastemo i zato su tamo gdje trebaju biti - u kolijevci, a ne vani, na kreativnom igralištu.

Iako šaljete pozitivne i motivirajuće poruke, u jednom ste intervjuu rekli kako ni vi niste baš uvijek sretni, kao i svi ostali, uostalom. Kako sami sebe motivirate? Gdje pronalazite inspiraciju u takvim trenutcima?

Čovjek bi se izgubio da ga sreća non stop vodi za ruku. Život je jedan dobar balans, mixtape uspona, padova, suza radosnica i onih što poteku kada otvoriš ispušne ventile i zagrcaš. Sve je to za čovjeka i ne možeš se kretati naprijed ako ne peče, nema teorije, odgovorno tvrdim. Što uradiš kada spustiš ruku na

 pakleno vrelu površinu? Da, digneš ruku, dakle, vršiš radnju kretanja - krećeš se. Isto je u životu i sa svim izazovima koje on donosi. Tko je lud da drži ruku na vreloj površini dok koža cvrči? Moraš dalje. Način na koji koristimo društvene mreže stvorio je mit 'piksel sreće'. Svi smo dobro i sjajno, ništa nas ne boli, ne plačemo. Ja malo spavam, oko četiri sata na dan, dok četiri, pet sati provedem radeći na društvenim mrežama. Ne moraš biti vrsni matematičar da shvatiš kako u ovom slučaju imam još nekih petnaest sati na raspolaganju, u kojima život vodi svoju priču i na kasetofonu vrti 'gore-dole' mixtape. Naprijed me gura trnje u dlanovima, tj. padovi, više nego usponi, jer dole ima za zagrabiti. Ljudi se zavaravaju, ali teško je ostati konstantno motiviran. Čovjek se mora odmoriti. Ni inspiracija nije voda i ne teče iz slavine. Ja obično prespavam, ohladim glavu i već sutra bude bolje. Ako ne sutra, onda prekosutra. Čovjek mora naučiti otpuštati, naviknuti se na 'ne' i produžiti tamo gdje je 'da'.

Svestrana ste osoba. Pišete, bavite se glazbom, putujete, jesam li nešto zaboravila? Kako izgleda jedan dan u vašem životu? Imate li neki skriveni talent za koji ne znamo?

Pomalo ludo vrijeme pokucalo je na naša vrata, a mi, misleći da je poštar s našim online narudžbama, otvorismo mu vrata. Eno, udomaćilo se na kauču, ne možeš ga se riješiti pa se ti moraš iseliti. Teško je vrijeme za boeme, bome, mora se raditi, a ja to, trenutno, činim od jutra do sutra. I da ima neki talent koji bih mogao razraditi, u mom danu naprosto ne postoji vremena i prostora za njega. Moj fokus je na pisanju i radim na profiliranju sebe kao romanopisca. U meni raste priča koja uspješno ispunjava bjelinu papira i to je nešto na čemu radim. I ja sam čovjek od želja, međutim, želju treba transformirati u opipljivi cilj i kretati se u njegovom pravcu, ali na tim mojim cestama trenutno je mnogo prometa i to je super. Sve u svoje vrijeme. Osim toga, čvrsto namjeravam udahnuti južniji zrak i zemlju stanovanja zamijeniti s nekom našom, toplijom. Ovdje gdje sam trenutno, veoma je hladno. Geronimo je to sjajno napisao, a Žera otpjevao: 'Hladan, tako hladan je, ovaj sjever za nas duše južne'.

Većinu vaše publike čine žene, i čini mi se da se u većini poruka upravo njima i obraćate, a s obzirom na komentare koje ostavljaju na Instagramu, rekla bih da vam je inbox poprilično zanimljiv, jesam li u pravu? Laska li vam ta pažnja?

Ma, cure su pozitivni kaos! Moju raju čini preko 90% djevojaka, žena i majki i to mi je sjajno. Nismo Englezi i zato su moje poruke većinom pisane u ženskom rodu. Dečki to odlično prihvaćaju. Esencija je u poruci, nije važan rod u kojem je ona puštena u svemir. Sjajno bi se provela da zaviriš u moj inbox, vjeruj mi. Stavljam srce na ove riječi. Volim ohrabriti ženu. Nedavno sam za naslovnicu jednog modnog časopisa radio artwork čija poruka glasi: 'Vjerujem u nježnije sutra'. Nadahnula me je jedna divna djevojka podijelivši djelić životne priče sa mnom. Uživam u pismenoj interakciji s rajom i želim se javiti svima, međutim, to su dimenzije koje premašuju sve okvire mojeg mogućeg.

Pored svega čime se u životu bavite, imate li vremena za ljubav? Jeste li pronašli ženu svog života?

 Do sada sam uspješno 'žmirio' na ovo pitanje, ali sada si me uhvatila i nemam kud. (smijeh) Ja se krećem veoma brzo, danas sam 'ovdje', a sutra 'tamo', mnogo radim i trudim se da stvaram i samo stvaram. Ljubav je nepresušna, to ne možeš potrošiti, osim ako imaš zahrđalo srce u kojem se ona ne može osjećati kao riba u vodi. Možda svemir čeka da kupim naranče s neke tezge ili ubacim novčić u šešir djevojci u nekom parku što na gitari prebira meni najdraže Gipsyje i tako od dva napravi jedan svijet. On je najbolji špijun, zna sve tajne naših srca i odličan je u ljubavnoj kuhinji. Vidjet ćemo što će biti za večeru.

Citirat ću vas: 'Pitam se, kada bih sreo dječaka koji sam bio prije dvadeset godina, je li bi mi nabacio pet i počastio me s - bravo care, to smo htjeli'. Bi li vam nabacio? Je li ovo ono što ste htjeli? Što slijedi poslije 'Na tezgi godišnjih doba', neki nastavak?

Svemir, kojeg tako mnogo i često spominjem, voli atletiku. Uživa u Olimpijskim igrama, a kako su ih ove godine odgodili, nije mu baš po volji, jede kokice i prebacuje se sa streaming servisa na servis. Ovdje smo da budemo atletičari i idemo, korak po korak, tamo gdje želimo stići. Ja sam neke svoje snove usnio prije dvadeset godina i, evo, danas su tu, u raznim opipljivim formama. Živim umjetnost, onaj stari ja mi je nabacio pet, a ja danas će tek dati high five onom meni za pet, deset, dvadeset godina. Tamo idem i namjeravam stići. Moramo zatvoriti magični krug stvaranja, a ona spojnica se vari kada radimo ono što volimo. To je definicija savršenog kruga i nema nikakve veze s matematičkom konstantom Pi. Mislim da će poslije 'Tezge' moj prvi roman biti štivo koji će, čvrsto vjerujem, moja raja rado čitati.