U posljednjih pet godina broj djece u domovima se udvostručio, a da se posvojenje nije pomaknulo s mjesta. Prema zadnjim podacima, u dječjim domovima trenutačno je smješteno 2133 djece, dok ih je u udomiteljskoj obitelji još 2306. To konkretno znači da je većina domova prekapacitirana, pa se primaju samo djeca u hitnim situacijama, odnosno kad su im život i zdravlje neposredno ugroženi. U prošloj godini posvojeno je 129 djece, što je izuzetno mala brojka kada se usporedi s brojem djece u sustavu. Suzana Mravinac, prof. psihologije i ravnateljica Dječjeg doma Ivane Brlić Mažuranić u Lovranu, kaže kako je problem u tome da – kad nadležni Centri i pokrenu postupak lišavanja prava roditelja na roditeljsku skrb, što je preduvjet da se dijete može posvojiti - postupak na sudu u pravilu traje dosta dugo, pa i više godina. I u njezinom domu, kaže nam, situacija nije puno bolja. Od 57 djece, koliko ih je lani bilo na smještaju, 10 ih se vratilo u biološku obitelj, troje ih je otišlo u drugu ustanovu, jedno krenulo u samostalan život, 10 ih je udomljeno, a samo dvoje posvojeno.
Dječji dom 'Ivana Brlić Mažuranić' Lovran ustanova je socijalne skrbi koja pruža uslugu smještaja djeci od njihovog rođenja do 21 godine starosti, kao i trudnici i roditelju s djetetom do godinu dana starosti. Ustanova djeluje na više lokacija, no usluge smještaja pruža u svom sjedištu u Lovranu, te u Podružnici u Rijeci.
'U prošloj godini Dom je pružio smještaj 57 djeci, a u isto vrijeme smo imali 130 zahtjeva za smještaj. To samo po sebi govori da danas imamo puno djece kojima je nužan smještaj izvan vlastite obitelji, a koje ne možemo primiti na privremeni smještaj u Dom. Takva situacija nije slučaj samo kod nas u Primorsko-goranskoj županiji, nego i na području cijele Hrvatske. Usto, nažalost, ne postoji dovoljan broj udomiteljskih obitelji, tako da dječji domovi u Hrvatskoj danas rade preko svojih kapaciteta', kaže ravnateljica Mravinac i upozorava na velik problem u njezinoj županiji. Naime, zbog nedostatka interesa za udomiteljstvo, djeca na udomljenje odlaze u druge dijelove Hrvatske, što je kod starije djece - koja se i inače teško udomljuju ili posvajaju - dodatni stres i problem jer ih se odvaja od prijatelja, obitelji i svega poznatoga.
'Ono što je vidljivo kao trend je da se djeca do sedam godina starosti zadržavaju puno kraće na smještaju nego djeca školske dobi. Razlog tome je što se ipak radi o manjoj djeci za koju nadležni Centri puno lakše pronalaze izvaninstitucionalni oblik smještaja (udomiteljsku obitelj), a i puno brže se posvoje u slučaju kada su roditelji lišeni roditeljstva i za to ne postoji pravna zapreka. Djeca školske dobi nažalost, u pravilu na smještaju ostaju puno duže (više godina), čak i u situacijama kada su roditelji lišeni roditeljstva i djeca mogu biti posvojena, ali do realizacije posvojenja obično ne dođe jer su djeca starije životne dobi. Jednako tako i udomiteljske obitelji su sklonije udomiti mlađe dijete', kaže prof. Mravinac.
No, uvijek ima lijepih priča, a svaki put kada dijete ode od njih, neovisno vraća li se u biološku obitelj, odlazi kod posvojitelja ili u udomiteljsku obitelj, oni se uvijek nadaju da za njega počinje neka nova i lijepa životna priča. Osim posvojenja, najljepše su ipak one situacije kad biološka obitelj napravi preokret, surađuje s nadležnim institucijama i čini sve što može, ponekad čak i više od toga, ne bi li svoje dijete vratili doma. Velik dio angažmana svih ovih ljudi odnosi se i na pomoć mladima nakon izlaska iz sustava skrbi, djeci koja su praktički čitav život provela u domu i nisu dobila priliku za život u obitelji. Novcima iz Europskih fondova trenutačno se dovršava uređenje tri prostora koji će služiti za organizirano stanovanje mladima nakon izlaska iz skrbi, ali i trudnicama, roditeljima s djetetom do godinu dana života te poludnevnom boravku djece.
'Jedan dio djece zaista cijeli svoj život provede u sustavu socijalne skrbi, odnosno odrastaju u Domu poput našega. Za njih zato i postoje stambene zajednice u kojima oni od 18. do svoje 21. godine starosti imaju osigurane sve egzistencijalne potrebe, žive u pravilu sami, ali uvijek im je na raspolaganju podrška zaposlenika iz sustava koji su tu za njih. Tako u relativno sigurnoj okolini oni uče samostalno živjeti, zarađivati, raspolagati novcem, a sve uz pomoć i podršku stručnjaka. Jednako tako, mi kao Dom kroz Mobilni tim nastavljamo još neko vrijeme pratiti naše korisnike nakon što napuste Dom te im pružamo podršku i psihološku pomoć kad god im je potrebna', kaže ravnateljica.
Svi koji rade u dječjim domovima znaju, priča prof. Suzana Mravinac, da je za djecu najbolje da odrastaju u stabilnim i zdravim obiteljima (udomiteljskim, posvojiteljskim ili biološkim) i, naravno, da su sretni kada dijete dobije takvu priliku za život, no rastanak s njima za nikoga nije lagan.
'S obzirom na to da su djeca određeni period provela s nama, vezali smo se jedni za druge, lagala bih kada bi rekla da se ne osjeti i neka tuga i strah zbog neizvjesnosti, iako smo svjesni da dijete odlazi u sredinu koja je bolja za njega. Trudimo se sa svakim našim djetetom oprostiti, napravimo mu malu zabavu za odlazak i uvijek im damo do znanja da smo tu za njih i njihove obitelji te da ćemo im pomoći ako možemo bez obzira na to što oni više formalno nisu korisnici naših usluga. Zato nam je uvijek lijepo kada se posvojitelji, udomitelji, ili sama djeca jave nakon nekog vremena ili kad već kao odrasli ljudi dovedu svoju djecu da vide gdje su oni kao djeca odrastali', priča ravnateljica i naglašava kako im je svaka pomoć koja rezultira poboljšanjem životnih uvjet njihovih štićenika, dragocjena, pa tako i ona HEP Opskrbe i ZelEn kupaca, zahvaljujući kojoj je njihova ustanova postala energetski učinkovitija.
'Donacijom iz fonda ZelEn, u vrijednosti 400 tisuća kuna, izvedene su mjere energetske učinkovitosti koje su Dječjem domu Ivane Brlić Mažuranić Lovran omogućile sigurnost opskrbe toplinskom energijom, bolju kontrolu troškova i upravljanje potrošnjom prirodnog plina, uz značajno povećanje udobnosti korisnika te u konačnici ostvarenje energetskih ušteda. Projekt je Domu osigurao smanjenje potrošnje plina za grijanje za 38 posto te 35 posto za toplu vodu.
Projektom su izvedene strojarske instalacije za plinsko – etažno grijanje i solarnu pripremu potrošne tople vode te promjena vanjske stolarije', kaže ravnateljica.
Čak 11 projekata ukupne vrijednosti 3,3 milijuna kuna, HEP Opskrba do sada je realizirala zahvaljujući ZelEn kupcima, tj. onima koji su se odlučili za korištenje električne energije dobivene isključivo iz obnovljivih izvora, poput energije sunca, vjetra ili vode. Bojanje dječjih domova, prikupljanje pomoći za socijalno osjetljive skupine društva, energetska obnova objekata..., pa i donacija Dječjem domu 'Ivana Brlić Mažuranić' Lovran, realizirani su zahvaljujući upravo sredstvima ostvarenim prodajom ZelEna-a. Sredstvima iz fonda ZelEN, zaposlenici HEP Opskrbe pomogli su i u čišćenju okoliša diljem Hrvatske; više stotina stabala posađeno je uz HEP-ove hidroelektrane, a ZelEn priča proširena je i na druge društveno korisne projekte.
Nakon provedene energetske učinkovitosti u podružnici Dječjeg doma Ivane Brlić Mažuranić, te obnovom druge tri lokacije iz sredstava europskog fonda za regionalni razvoj, ravnateljica Mravinac kaže kako se kao idući korak nameće i potreba obnove zgrade sjedišta Doma na lokaciji u Lovranu. Naime, riječ je o staroj Lovranskoj vili kojoj bi obnova u smislu postizanja energetske učinkovitosti zgrade bila neophodna. 'Vjerujem da će ubrzo doći red i na nju!', zaključuje ravnateljica.
*Sadržaj nastao u suradnji s HEP-om.
