Što možemo promijeniti

Veoma se lako uhvatiti u iluziju da nešto što ne možemo promijeniti mora biti promijenjeno kako bismo se osjećali bolje, mirnije ili zadovoljnije. Recimo, ne možemo samo tako promijeniti profesiju. Ne možemo promijeniti partnerovo ponašanje. Ne možemo učiniti da opća situacija u državi bude bolja. Ne možemo odjednom biti veoma dobri u nečemu čime smo se tek počeli baviti, piše Sensa.hr.

Ne želim reći da ne vjerujem u pozitivnu promjenu u bilo kojem od ovih aspekata života, nego da je za svaku veću promjenu potrebno vrijeme i, smatramo li da je to uvjet kako bismo se počeli osjećati dobro, vrlo je moguće da ćemo se nepotrebno dugo osjećati loše.

Često se u ovu situaciju uvlači još jedno otežavajuće uvjerenje, a to je – moram zadržati nezadovoljstvo kao stalni podsjetnik da to nešto mora biti promijenjeno, a ako se počnem osjećati bolje, to znači da sam se naviknula, pa se promjena neće dogoditi.

Priznati sebi

A zapravo je upravo suprotno. Radimo li na tome da situaciju prihvatimo onakvom kakva jest i u postojećim životnim uvjetima pobrinemo se za sebe najbolje što možemo, počinju se događati dva pozitivna procesa. Prvi je da prihvaćanjem situacije onakvom kakva jest pomalo stječemo bolji osjećaj kontrole nad tom situacijom.

Isprva može biti neugodno suočiti se s mjestom na kojem smo zastali, no budući da upravo ono što ne želimo vidjeti ima najveći utjecaj na nas, suočavanje s neugodom se isplati.

Priznati sebi i osjetiti: provela sam desetljeće na poslu koji uopće ne volim. Priznati sebi i osjetiti: sve ove godine sam s partnerom koji me sputava. Priznati sebi i osjetiti: zanemarila sam svoju kreativnost i osjećam se loše kada vidim druge koji stvaraju. Priznati sebi i osjetiti: već dugo ne vodim računa o sebi i osjećam se zapušteno.

Promjena se događa kada prihvatimo sebe

Ništa od toga nije ugodno, ali je nužno primijetiti, prihvatiti i osjetiti upravo ono mjesto gdje se nalazimo da bismo se odatle, kada budemo spremni, mogli i pokrenuti. Ono što je neosviješteno vozi nas stazama koje ne razumijemo.

Prihvaćajući, doživljavajući i istražujući situaciju onakvom kakva jest i sebe u toj situaciji, uzimamo upravljač u svoje ruke i vozimo stazama koje razumijemo jer bolje poznajemo teren. Baš kao što nas uči geštaltistička „paradoksalna teorija promjene“ – promjena se ne događa kada pokušavamo biti netko tko nismo, nego kada sebe prihvatimo onakvima kakvi jesmo.

Drugi pozitivni proces koji se ovim prihvaćanjem pokreće jest to da sebi dopuštamo opustiti se u postojećem stanju. U životnoj situaciji koja nam se zapravo ne sviđa dopuštamo sebi otkačiti se od stalnog upiranja mislima u pravcu nemogućeg i osjećati se dobro onda kada se sat-dva ili dan-dva osjećamo dobro. Ti periodi dobrog raspoloženja, unatoč neriješenoj situaciji, povećavaju nam sposobnost da se nosimo s onim gdje se u životu nalazimo, ali i da jasnije vidimo neku bolju verziju budućnosti.

Koliko god nam je promjena potrebna, uzmemo li si dovoljno odmora i opuštanja u onim aspektima života koji funkcioniraju dobro, bit će nam lakše. Čim se osjećamo bolje, sve se čini rješivije.

Samorefleksija

S nešto više sposobnosti da se nosimo sa situacijom, stječemo i više svijesti u vezi s onim što se događa iznutra. Na primjer, možda ću primijetiti da su mi misli zalijepljene za jednu te istu temu: kako promijeniti ono što ne mogu promijeniti ili da sam zbog tih misli iscrpljena i odsutna. Možda ću primijetiti da osjećam sram što sam u životnoj situaciji u kojoj jesam ili da se osjećam besperspektivno, pa bježim u gledanje serija.

Samorefleksija nas osnažuje, ulijeva nam povjerenje da ćemo jednom nešto ipak moći promijeniti. A kada upoznamo unutarnje predjele, možemo početi izrađivati zemljovid kojim ćemo se služiti na putu prema boljemu mjestu, kako u sebi, tako i općenito, u životu.

Nevezanost uz budućnost

Kada smo preplavljeni nezadovoljstvom i ne znamo kako se pokrenuti, a htjeli bismo promjenu, nemamo baš dobar osjećaj za vrijeme. Želimo se osjećati bolje. A da bismo se osjećali bolje, život nam treba biti drugačiji. Mi trebamo biti drugačiji. Nešto treba biti drugačije. A nije.

Uhvaćeni u ovu petlju, uporno ćemo ostajati na mjestu na kojem se osjećamo loše. No, ako si damo vremena doživjeti, istražiti i osvijestiti tu petlju, iako se ništa zapravo ne mijenja, nastupit će pozitivna promjena u percepciji vremena.

Prestankom vezanosti uz željenu promjenu u budućnosti, češće se doživljavamo ovdje i sada. A što više boravimo ovdje i sada, tim nam je i procjena vremena realnija. Možemo jasnije razlučiti koliko nam vremena za što treba, možemo jasnije sagledati proces kroz koji trebamo proći da bi se promjena zaista dogodila.