Dugogodišnja HRT-ova novinarka, voditeljica i urednica Martina Validžić s kolegama se otisnula u još jedan poslovni izazov u dalekom Japanu. Ondje je izvještavala s nedavno završenih OI u Tokiju, a ta će joj avantura ostati u posebnom sjećanju.
- Budući da sam na popisu za odlazak u Tokio bila još od proljeća 2020., znala sam koji će mi biti zadaci. Rubriku smo već tada nazvali ‘Made in Japan’ pa sam reporterski i novinarski trebala gledateljima prenijeti duh, atmosferu, kulturu, tradiciju i životni stil Japanaca. Ionako sam oduvijek voljela taj japanski ‘totalno drukčiji od drugih’ modus operandi, pa sam proučavala i privatno sve vezano uz njihovu kulturu, pogledala dosta dokumentaraca, ponovno odgledala epizode iz serijala omiljenog Anthonyja Bourdaina iz Japana, napisala čak i scenarije za šest epizoda putopisnog serijala ‘Big in Japan’, kontaktirala hrvatske veze u Japanu, posebno s Edouardom Tripkovićem Katayamom, sinom pokojnog hrvatskog novinara Luke Tripkovića. Da, doista sam imala ‘visinske’ pripreme za Olimpijske igre kako bih mogla biti na visini zadatka - objasnila nam je omiljena novinarka koju čak i neizvjesna pandemijska situacija nije mogla iznenaditi. Otkrila nam je kako se snalazila te kako su joj izgledali dani.
- Zbog pandemije do posljednjeg trenutka nismo znali što će se smjeti, a što ne pa sam opet izvukla staro oružje - ‘najbolje kad je neizvjesno’! Improvizacija mi je jača strana, no ne možete improvizirati ako pritom sve ne naučite. Zato sam i bila spremna, ali i poput mačke dočekala se uvijek na sve četiri. Uostalom, novinarski je bilo zanimljivo dočarati i sva ta ograničenja, u svemu uvijek postoji priča. Posljednjih tjedan dana, kad su nas pustili iz izolacije, doslovno sam se razletjela po terenu, pa vraćala u montažu, onda opet na teren. Spavali smo po četiri, pet sati u vrh glave, ionako si pod adrenalinom, nabrijan, nije bilo vremena za dokolicu, ali vrijedilo je. Preznojavali smo se od vrućine, osjećali kao da je 45 Celzijevih stupnjeva, teglili opremu, trčali za vlakovima te potom vraćali. Sve smo to moj kolega snimatelj Krešimir Ostarčević i ja sami obišli, a u montaži me čekao vrijedni, strpljivi, kreativni montažer Boris Lukša - ispričala je.
Sa svojom je ekipom Martina snimila ukupno 16 reportaža koje su se emitirale u emisiji ‘(N)ippon’, a potom reprizirale u ‘Dobro jutro, Hrvatska’. Bila je na raspolaganju i uredniku projekta Vikiju Ivanoviću kad god je trebalo uzeti izjave hrvatskih sportaša ili javiti se uživo s terena.
- Baš sam bila sretna što sam prva imala priliku odraditi razgovor s jedriličarem Tončijem Stipanovićem nakon što je osvojio srebro. A uspjela sam snimiti i dovoljno materijala za još dvije 12-minutne reportaže za emisiju ‘Puls’, u kojoj inače radim, a koje će se emitirati početkom nove, jesenske sheme HRT-a - rekla je Martina te nam pobliže dočarala tokijsku atmosferu iza kulisa.
- Prva dva tjedna bila su maksimalno ograničena kad je riječ o kretanju, i to na ruti hotel - TV centar - borilišta, a jedini izlazak navečer bio je 15 minuta do jedine otvorene trgovine. Pritom smo se morali zapisivati kad smo izašli, a kad se vratili. Nekoliko smo se puta morali testirati, i to putem sline, a svakoga smo dana u posebnu aplikaciju OCHA prijavljivali tjelesnu temperaturu i zdravstveno stanje. Kako nam je do svakog odredišta trebalo vremena, dosta smo sati proveli vozeći se autobusima. Kretalo se iz hotela oko 9 sati, a vraćali bismo se u 23 sata. Pauze za ručak u TV centru bile su kratke, no to nam je uvijek bila špica dana, pogotovo kad smo komentirali što smo jeli. Budući da sam veliki gurman i sve želim probati, možete misliti koliko su odlasci u trgovinu IBC-a (International Broadcasting Centera) bili gastro-avanturistički. Ekipa mi se čudila što sam sve bila u stanju probati. Zapakirani paketići neke vrste sushi sendviča i miso juhe su mi hit - smije se ova iskusna novinarka, oduševljena i prijateljskim duhom kolega.
- Cijela je ekipa na terenu bila zakon, a atmosfera obiteljska. Sportska redakcija HRT-a sastavljena je od vrhunskih znalaca, svi su timski igrači, baš pravi kolege spremni pomoći. I ono što se ne smije zanemariti, jer je to je važno za dobar, zdrav duh u ekipi - nije bilo pucanja, svađa unatoč umoru, naprotiv, svi su bila spremni na šalu i pomoć. Posebno bih tu istaknula splitskog kolegu, legendu Srđana Fabijanca Fabu čiji smisao za humor, duh, osmijeh i pozitiva razoružavaju i najveće mrgude. Da ne spominjem koliki je on radijski maher. Tu je i kolegica Zrinka Grancarić čijim sam komentatorskim umijećem i znanjem impresionirana. Iznimno je kolegijalna, profesionalna, a čak smo se posljednji dan, koji nam je ujedno bio i prvi slobodni, uspjele zabaviti lutajući i zajedno istražujući Tokio - istaknula je ispričavši trenutak koji će posebno pamtiti.
- Vezan je uz ceremoniju otvorenja Igara. Snimatelj Krešo i ja bili smo na atletskoj stazi, oko nas su prolazili najbolji sportaši svijeta, vatromet, čudesa umjetničkog programa. Čak mi je i oko od sreće zasuzilo te mi je prošlo glavom: “Hvala ti, živote! Koliko ljudi ima priliku ovo doživjeti?” Stoga sam neizmjerno zahvalna šefu projekta Vikiju Ivanoviću što me uvrstio u tim za Tokio 2020 - oduševljena je zgodna Zagrepčanka, a za kraj nam je još jednom sažela dojmove i otkrila bi li se ponovno vratila na Daleki istok.
- Ne znam hoću li više pamtiti ustajanje u tri ujutro kako bih u pet mogli snimiti glasovitu aukciju tuna na Toyosu Fish Marketu ili fascinaciju svime što smo ondje doživjeli i degustirali. Tamošnju svježu tunu i anđeli bi jeli koliko je ukusna. Ili, pak, odlazak u Institut za istraživanje Zemlje i prirodnih katastrofa gdje su nam pokazali dokle su došli u svojim znanstvenim dostignućima te kakao su educirali narod da postane samoodrživ. Uspjela sam doći do jedinog japanskog BBB-a i jedinog japanskog torcidaša, obojica su fascinantni u svojoj strasti prema omiljenim hrvatskim klubovima i našoj zemlji.
Konačno sam se nakon dva mjeseca dopisivanja našla i s mladom hrvatskom glazbenicom Coral Tarbuk koja svira bas u tamošnjem punk-rock bendu Blue Straight, ali i snimila japansku glumicu i pjevačicu Izumi Yamaguchi poznatu po izvedbi ‘Četiri stađuna’ Meri Cetinić. O tokijskim kvartovima Asakusa, Shinjuku i Shibuya mogla bih nadugačko i naširoko. Kakvi su Japanci? Ne postoji ljubazniji narod na svijetu. Ako zalutate, odvest će vas na deset minuta udaljenu postaju, a potom se vratiti. Sto puta će vam zahvaliti, nasmiješiti se. Jedino su jako tihi pa sam morala smanjiti svoje decibele. Na kraju mogu samo reći - Tokio, Japan... I’ll be back! - poručila je Martina.
.png)
.png)
Omiljena maskara Kendall Jenner košta samo 15 eura: U novom tutorialu pokazala kako postiže punije i gušće trepavice
Vlado Kalember otvorio dušu o bivšoj supruzi: 'Kad smo se upoznali, bila je mlada i trebao joj je netko kao ja...'
Haljina iz Zare postala viralni hit jer povećava dekolte: Probala sam je, pogledajte isplati li se dati 30 eura za nju
Čitatelji Storyja biraju: Tko zaslužuje titulu najljepše Hrvatice?
Isprobala sam Zarinu košulju za kojom je TikTok poludio: Pogledajte isplati li se dati 20 eura za nju