Licemjerje u Hrvata može poprimiti razne oblike. Primjerice, mene se proziva što sam se usudila iznijeti svoje mišljenje o temi o kojoj doslovno bruji cijeli svijet, pa tako i Hrvatska. Pritom me nazivaju bivšom pjevačicom i voditeljicom, a to je jednostavno nemoguće jer čovjek ne može izgubiti svoj talent bez obzira na to bavi li se određenim poslom i živi li od njega.
Međutim, moja malenkost je naviknula na niske udarce. Zašto moja javna prisutnost izaziva toliku pozornost i napade sa svih strana, tema je kojom bi se trebali pozabaviti sociolozi. Vjerujem da neke vrle novinare iritiraju moja pismenost i elokventnost i u pisanom obliku, kao da sam im ja kriva za nedostatak toga. Uostalom, u biografiji imam i jedan bestseler za razliku od njih. Ah, da, iritira ih moj nedostatak lažne skromnosti, zaboravih!
Kako se očituju kompleksi jedne malene i relativno (ne)uspješne zemlje s Balkana? Tako da se apsolutno sve što dolazi sa Zapada idealizira i proglašava genijalnim. Pritom ne mislim na one kvalitete i pojave koje su Zapad učinile tako privlačnim mjestom za život, nego uglavnom na one negativne. U Hrvatskoj se ne divimo zapadnjačkoj radišnosti, točnosti, disciplini i odgovornosti, nego veličamo neprimjereno i raskalašeno ponašanje jedne državne dužnosnice na najvišoj razini. (Da ne spominjem da se isti ti zgražavaju nad bivšom hrvatskom predsjednicom samo zato što ona ne pripada njihovu političkom ukusu i svjetonazoru).
U međuvremenu su se pojavili novi video i foto dokazi koji govore u prilog kritičarima Sanne Marin koja demonstrira doista neprimjereno i neodgovorno ponašanje, uključujući razvratne tulume u službenoj rezidenciji. Svi koji opravdavaju ovakvo ponašanje obični su licemjeri koji uz to Sanni Marin pripisuju sve zasluge zbog kojih je Finska civilizirana i prosperitetna država, što je apsurdno. Vrijeme će pokazati, sigurna sam u to, da je mlada političarka pokopala svoju političku karijeru i da je nijedan politički partner u budućnosti neće shvaćati ozbiljno. Teza da je napadaju samo zato što je žena isto je tako apsurdna.
Takvo ponašanje neprimjereno je za oba spola kad su u pitanju ljudi koji obnašaju odgovorne javne dužnosti. Njihovi standardi moraju biti viši nego oni običnih ljudi jer služe kao primjer i donose krucijalne odluke za dobrobit svih.
Sannu Marin, međutim, ozbiljno shvaća jedna novinarčica loše dikcije i rustikalnog imena, koja je pokupila neke nagradice (u zemlji porazno niskih kriterija) pa misli da joj to daje pravo vrijeđati i govoriti svisoka o drugim ljudima, primjerice meni. Pritom velika novinarka, koja si je umislila da poput njezina karizmatična prethodnika, koristi metode polupismenih komentatora s društvenih mreža i opravdava jedno loše ponašanje drugim.
Naime, u Hrvatskoj se ni novinari ne trude biti imalo objektivni, nego odlaze u krajnosti pa svakog tko se usudi argumentirano kritizirati ‘cool’ premijerku proglašavaju zatucanim krkanom, spominje se Thompson, pršut na čelu itd. Što bi značilo da ne postoji razumna sredina i pristojnost, nego moramo razmišljati i funkcionirati na ekstreman način. Nikako se s time ne mogu složiti i oduvijek sam bila veliki kritičar loših pojava, primitivizma i neprimjerenog ponašanja u javnosti, osobito kad je riječ o javnim dužnosnicima, bez obzira na to iz kojeg političkog spektra dolaze.
A vrloj novinarki bih preporučila, kao ‘bivša’ i ‘propala’ televizijska voditeljica, da poradi na svojoj dikciji i televizijskom nastupu jer isprazno, jeftino glumatanje ne pristaje jednoj ‘ozbiljnoj’ novinarki!
