Žarko Laušević (63) imao je pred sobom blistavu glumačku karijeru, no jedna noć je potpuno promijenila njegov život.
Gledatelji su ga upoznali 1982. kada je debitirao u jugoslavenskoj drami 'Progon', a za romantični film 'Oficir s ružom' s 27 godina je osvojio Zlatnu arenu za najbolju mušku ulogu na Pulskom filmskom festivalu.
Laušević je tada bio jedan od najpoznatijih i najpopularnijih glumaca bivše Jugoslavije. Njegov život se promijenio zbog jedne kobne noći i o tome je snimljena serija prema glumčevoj knjizi 'Godina prođe, dan nikada' u kojoj je opisao što se dogodilo. Naime, 31. srpnja 1993. usmrtio je dva mladića u Crnoj Gori.
Trenutno se puno priča o seriji 'Pad' koja je snimljena o Žarku, a premijerno je prikazana prije nekoliko dana. Glavnu ulogu Lauševića je odigrao Milan Marić, a on se skinuo za scene koje su snimljene tušem u zatvoru. Prizori naočitog i potpuno nagog Milana 'užarile' su društvene mreže.
Scene možete pogledati ovdje.
Marić je s Lauševićem bio samo nakratko u kontaktu tijekom snimanja. 'Sa Žarkom sam se dva puta čuo. Jednom prije snimanja i jednom poslije. Prvi put mi je kao stariji kolega poželio sreću. Iskoristili smo to vrijeme da pričamo o glumačkom poslu i imao sam osećaj da mi govori: 'Ja ti vjerujem.' Čuli smo se i poslije kad je odgledao seriju. Mogu vam samo reći da sam sretan onim što sam čuo, a što sam čuo nek ostane između nas dvojice', ispričao je Milan za Danas.rs.
Scenaristi su glavnom junaku promijenili ime u Ivan Maslać zbog mogućih pravosudnih problema, a radnja serije smeštena je u 90-e godine i doba koje su obelježili raspad Jugoslavije, rat, sankcije, siromaštvo, hiperinflacija i svakodnevno nasilje u društvu. Za polaznu točku uzima tragičan događaj koji se odigrao 1993. godine, u Podgorici, a zapravo nas vodi kroz puteve duše jednog umjetnika koji u stvarnom životu počinje proživljavati osobne borbe koje je do tada izvodio samo na pozornici.
Podsjetimo, 31. srpnja 1993. su se Žarko i njegov stariji brat Branimir sukobili s grupom mladića u blizini kafića u Podgorici. Sve je završilo tako što je glumac pucao u njih u samoobrani, te ubio dvojicu, a trećeg teško ranio. Događaj je opisao u svojoj biografiji 'Godina prođe, dan nikad'.
U knjizi opisuje kako su ih trojica napala i počela tući, te kako se on sam našao na podu. U torbi je imao pištolj koji je kupio i počeo nositi sa sobom nakon što je dobivao prijetnje zbog toga što je glumio lik Svetog Save u istoimenoj predstavi. U knjizi opisuje kako su ih trojica napala i počela tući, te kako se on sam našao na podu. U torbi je imao pištolj koji je kupio i počeo nositi sa sobom nakon što je dobivao prijetnje zbog toga što je glumio lik Svetog Save u istoimenoj predstavi.
'Vadim pištolj iz moje torbe i istog trena ga repetiram upravljajući ga prema napadaču. On skače na mene! Vidim mu tu, na par centimetara od mene onaj isti luđački pogled i nikakav strah. Hrvemo se, stojeći, oko mog pištolja. Vidim da nešto viče, ali ništa ne čujem. Moj CZ-99 je između naših grudi. Četiri ruke koje se otimaju. Pritišćem okidač. Ništa se ne događa. Ni zvuk, niti siledžija odustaje. Pucam ponovo. Ništa. ’Bože, radi li ovaj pištolj uopće?’ Pucam ponovno. Ne znam koliko puta i ne znam gdje. Mislim da sam ga pogodio. Pritisak popušta, njegovo tijelo se odvoji od mene’, opisao je Žarko.
Nakon toga je, piše, vidio kako mu drugi napadač bode brata slomljenom bocom pa je pucao i u njega.
‘Ubio sam dva momka što su tek zakoračila u život! Da nisam, mi bismo bili mrtvi! I Mili i ja. Da mi je oteo pištolj, ubio bi me! A onaj drugi je klao Milog kao životinju preda mnom. S koljenima na njegovim grudima mog brata onesviještenog i nepomičnog - kolje slomljenom flašom! Pucao sam. Nisam imao izbora. Nisam znao ništa drugo. Nikad to sebi neću oprostiti’, zapisao je glumac.
Na suđenju je dobio 13 godina zatvora zbog dvostrukog ubojstva, s obrazloženjem da je prekoračio nužnu obranu. Ta je presuda potvrđena i nakon žalbi, a kaznu je Žarko izdržavao u Spužu i Požarevcu. 1998. Savezni sud mu je preinačio presudu i osudio ga na četiri godine. Kako je u tom trenutku glumac već odslužio četiri godine i sedam mjeseci, pušten je na slobodu.
Ubrzo nakon toga, preselio se u New York, a u odsustvu mu je Vrhovni sud ponovo preinačio presudu, te su ga ponovo osudili na 13 godina zatvora.
2009. uhićen je u SAD-u jer je u zemlji boravio bez vize, no iste je godine pušten iz pritvora, te mu je odobren ostanak u zemlji.
Krajem 2011. tadašnji srpski predsjednik Boris Tadić pomilovao je Lauševića, a početkom iduće godine Ivica Dačić mu je uručio srpsku putovnicu.
2014. se vratio u Srbiju gdje i danas živi, a prije toga napisao je biografiju ‘Godina prođe, dan nikad’ u kojoj je pisao o svom životu prije i nakon ubojstava, te o svom boravku u zatvoru.
'Naravno, ja nisam slobodan čovjek. Čovjek koji je ubio, nikad više ne može biti slobodan. Sloboda više nikad ne može biti moja riječ. Sloboda je pravo drugih da kažu što misle o meni, sloboda je da me slobode, svojataju, mrze i mrcvare. A ja sam više ne znam što uopće više i znači ta riječ', rekao je u videoporuci iz New Yorka prilikom predstavljanja knjige.
