Koliko ste se puta vozili Uberom, a da vam je za volanom bila žena? A koliko često ste uslugom vožnje bili toliko zadovoljni i vozač/vozačica su vam se svidjeli u velikoj mjeri da ste mu/joj odmah dali najbolju moguću recenziju?
Naišli smo na takvu vozačicu, o kojoj putnici/korisnici pišu samo u superlativima, i to ne bez razloga. Martina Salaj odradila je točno 1680 vožnji po gradovima diljem Hrvatske, redom za sve dobivši odlične recenzije na aplikaciji Uber. Godinama je radila kao turistički vodič, a zatim kao privatni vozač i vodič u mnogim europskim turističkim destinacijama koje je vrlo dobro upoznala. Upravo je zato ona osoba koja će korisniku osigurati pouzdanu, brzu i sigurnu uslugu prijevoza, ali i osoba koja će korisniku rado dati ekstra informacije koje će mu biti od velike pomoći. Otkrila nam je kako je i zašto uopće postala vozačica Ubera, koja je 'tajna' njene besprijekorne ocjene vožnje i što sve doživljava na cesti.
Kako to da imaš same petice na Uberu?
Moja trenutna ocjena na Uberu je 5,00 i jako sam sretna što me korisnici prepoznaju kao kvalitetnu vozačicu. Mislim da je tome doprinijelo dugogodišnje iskustvo uslužne djelatnosti pa svakog korisnika pozdravim, obratim mu se imenom, čime provjerim i je li to zaista osoba koja je zatražila/ pozvala Uber i pitam je kakav je dan. Vrlo je jednostavno, mislim da nam je svima potrebno malo više ljudskosti, i u vožnji i u svakodnevnim situacijama.
Kako si počela raditi za Uber i koliko si vožnji dosad imala?
Moj je tadašnji posao vodiča bio sezonski pa sam odlučila probati voziti Uber u mjesecima kad nisam imala puno turističkih angažmana. Prvi put sam odradila jednu "Uber božićnu sezonu" u Zagrebu u prosincu 2018. Iako je odonda prošlo nekoliko godina, kolege i kolegice koji su započeli u isto vrijeme sigurno imaju puno više vožnji, jer sam se ja tom poslu vraćala sezonski, ljeti, u Dubrovniku. Tek nedavno mi je ovo postao primarni posao. Trenutni broj koji moja Uber driver aplikacija pokazuje je 1680, a vjerujem da će do objave ovog članka biti još nekoliko desetaka vožnji više. Dobro se snalazim u prostoru pa se ne gubim po gradu i upravo zato stignem odraditi još više vožnji. Ali, zanimljivo mi je da me korisnici ponekad pitaju kako se snalazim po Zagrebu jer vozim auto s dubrovačkim tablicama. Oni, naravno, ne znaju da sam rođena u Zagrebu i da su me roditelji učili imenima ulica otkad znam za sebe.
Koja ti je bila najzanimljivija vožnja?
Na početku sam možda ponekad htjela previše komunicirati s korisnicima jer je to nešto na što sam bila navikla zbog prijašnjih poslova, ali sam brzo naučila prepoznati kome se čavrlja, a tko samo želi vožnju do odredišta. Kroz vožnje upoznajem čitav spektar ljudi različitih osobnosti, profesija, podrijetla, ponekad srećem stare poznanike, ponekad mi ljudi ispričaju cijeli svoj život. Nedavno sam s jednim mladim gospodinom započela temu života u inozemstvu gdje su ga zanimala moja iskustva, a do kraja vožnje me tražio ljubavne savjete. Ove zime sam vozila i jednu romsku obitelj koja je išla na proslavu krštenja najmlađeg člana obitelji i objašnjavali su mi čitavu tradiciju koju njeguju, kao i životni stil. Vožnja je bila dosta duga, oni su bili veseli, smijali se, pjevali i na kraju me pozvali da se pridružim slavlju. Imala sam druge obaveze pa sam, nažalost, morala odbiti poziv.
Opiši nam svoj prosječni dan i što radiš kad ne radiš/voziš?
U Zagrebu, tijekom radnog dana, najčešće ustajem rano ujutro i vozim korisnike na posao, u bolnice i slično, zatim uzmem pauzu za ručak u kojoj dođem doma i nastavim s vožnjama poslije podne ili pred večer. Vikendom si priuštim duže spavanje i najčešće radim od podneva do 20 sati. U Dubrovniku ustajem u isto vrijeme, ali s vožnjama počinjem tek oko 10 sati i uvijek u gepeku imam kupaći kostim i ručnik da mogu iskoristiti vrijeme ako pronađem parkirno mjesto kad vožnju završim na plaži.
Donesi presudu - tko su bolji vozači, muškarci ili žene?
Morat ću ovdje biti politički korektna i reći da voze podjednako dobro. U medijima se često pojave studije koje pokazuju da su žene bolji vozači, iako, kad pogledamo lokalnu situaciju, ovdje je više muškaraca koji su aktivni vozači i samom tom činjenicom su i bolji vozači. Praksa je ipak najvažnija u postizanju kvalitete bilo koje aktivnosti, pa tako i vožnje. Povremeno me korisnici pitaju kako mi je kao ženi raditi ovaj posao. Dogodila se pauza od otprilike mjesec dana do dana kad sam zadnji put dobila to pitanje, i ja sam iskreno odgovorila na njega: zaboravila sam da sam žensko. Moj odgovor se, naravno, nije odnosio na to da sam općenito zaboravila na tu činjenicu, nego dok vozim ne razmišljam o tome da sam žensko, jesam li dobro nanijela maskaru ili koju ću iduću boju laka za nokte odabrati. Razmišljam kako ću što ljepše odraditi vožnju, da se korisnik osjeća ugodno i da brzo stigne na odredište. Uvjerena sam da muški kolege razmišljaju o istim stvarima i ne brinu o recimo, veličini svojih bicepsa za vrijeme vožnje.
Imaš li kakvu poruku povodom Dana žena?
Za kraj razgovora, htjela bih reći da se iskreno nadam da nam kao društvu jednog dana neće biti potreban Dan žena ili Dan muškaraca, jer će se svaki dan oboje smatrati jednako vrijednima.
