Bob Marley: šarm i talent koji i 
danas osvajaju

Malo je ljudi koji su obilježili svjetsku scenu kao tekstopisac i glazbenik s Jamajke koji je s čudnim engleskim naglaskom propovijedao mir, blagostanje i sreću, pušio marihuanu, svirao reggae, imao djece da oformi nogometnu momčad i frizuru kakvu do tada nijedna zvijezda nije nosila. Naravno, riječ je o Bobu Marleyu kojem se i danas klanja glazbeni svijet i čije hitove i danas obrađuju neki novi klinci. Da je živ, 6. veljače Bob bi na karipskom otoku, gdje se rodio u zabačenom selu Nine Miles u okrugu St. Anne, proslavio 66. rođendan. Iako vjenčani, ne može se reći da je njegova 19-godišnja majka Cedelli Booker, odnosno Ciddy, bila ludo zaljubljena u njegova 50-godišnjeg oca, mornaričkog kapetana Norvala Mar­leya. Par se upoznao, počeo ljubovati, a kada je crna seljančica Ciddy zatrudnjela, bijelac Norval iz pristojnosti se odlučio vjenčati njome. - Rekao mi je da me voli i ja sam mu vjerovala. Rekao mi je da je on crna ovca obitelji jer Marleyevi, za razliku od njega, ne vole crnce. Njegova je cijela obitelj bila protiv mene - prisjetila se Ciddy svoje kraće veze s mornaričkim čas­nikom koja je iznjedrila jednog od bogova glazbenog olimpa. Dan nakon vjenčanja Norval je napustio trudnu suprugu kako bi se javio na dužnost u Kingston, a tijekom trudnoće posjetio ju je svega dva puta. Njegova obitelj, a pogotovo majka, bila je ljutita što si je dopustio takav propust pa su prijetili da će ga razbaštiniti. Ipak, obe­ćao je da će se financijski brinuti za suprugu i sina kojemu su nakon nekoliko dana čekanja nadjenuli ime Nesta Robert Marley. Posjetio ih je svega nekoliko puta tijekom Bobova djetinjstva pa je dječaku prvi i jedan od važnijih uzora u životu postao djed Omeriah koji je bio jedan od najcjenjenijih ljudi u selu. Neki navode da je svoj šarm i strast za ženama budući pjevač naslijedio upravo od njega. Iako siromašno, djetinjstvo mu je bilo sretno, ali već je tada naslutio da svi ne gledaju blagonaklono na njegovu boju kože, odnosno na činjenicu da mu je otac bijelac, a majka crnkinja. - Moj je otac bio Englez. Sve je to kao jedna od onih starih priča o robovi­ma - bijelac si nađe mladu crnkinju i s njom spava. Englez je on, barem mis­lim, jer ga nisam viđao. Majka mi je Afrikanka. Mene su zvali polu-kasta, ali ja ne naginjem na ničiju stranu. Ne gledam na bijelu, ni na crnu stranu. Ja naginjem na stranu Boga koji me stvorio i dao mi talent - rekao je Marley koji je prvu gitaru napravljenu od nekoliko žica, daščice i stare tave dobio od bratića. I dok je on svirao na improviziranom instrumentu, Ciddy se nećkala hoće li poslati Boba ocu u Kingston na školovanje. Bivši suprug obećao joj je da će brinuti za šestogodišnjeg sina pa je pokleknula. Često se raspiti­vala o sinu i nekadašnjem ljubavniku slala pisama. Čak je najavila i posjet, ali Norval ju je razuvjerio od te nakane objašnjavajući da je Bob na školskom izletu. Poslije je doznala da je sve to velika laž i da Bob uopće ne stanuje s ocem, nego s jednom starijom gospođom Gray o kojoj se brine. Štoviše, prijateljica koja se slučajno našla u Kingstonu susrela je malog Boba dok je sjedio na ulici i tužno ispitivao prolaz­nike znaju li gdje mu je majka. Čim je to doznala, Ciddy se zaputila u grad, našla svoga uplakanog sina i vratila se s njim na selo. Glazbenik oca koji je umro 1955. više nikada nije vidio, a uvijek mu je zamjerao što je napustio njega i majku. Bob se naviknuo na život u Nine Milesu, čuvao je djedove koze, ali ubrzo se ponovno trebao seliti. Ovoga je puta Ciddy odučila okušati sreću u Kingstonu, ali nisu dospjeli dalje od siromašnog predgrađa Trench Towna. Ondje je Bob upoznao dječaka Bunnyja (pravog imena Neville O’Reily). Zajedno su počeli pjevati i lagano gubiti zanimanje za školu. Sa 15 Bob je prestao sa školovanjem i u Joe Higgsu pronašao idealnoga glazbenog mentora uz kojeg je počeo svoju veliku karijeru. A Higgs mu je, osim svoga glazbenog znanja, ukazao i na rastafarijanstvo, čiji je Marley postao sljedbenik i jedan on najgorljivijih zagovornika. Uskoro im se pridružio i Peter Tosh pa su prvo nastali The Teenagers, a potom i The Wailers. Prva pjes­ma koju su objavili ‘Simmer Down’ početak je Mar­leyeve besmrtnosti. Sreća mu se osmjehnula i na privatnom planu, osmijehe mu je uputila mlada pjevačica Alpharita Constantia Anderson, odnosno Rita koja je postala jedna od pratećih vokala The Wailersa. Na­vodno je Bob bio vrlo strog i distanciran na probama s bendom pa se Rita šokirala kad je nakon nekoliko mjeseci doznala da je Bob u nju zaljub­ljen. Počeli su se viđati i nakon godinu dana veze vjenčali su se 10. veljače 1966., a samo nekoliko dana poslije Bob je odletio za američki Delaware, gdje mu je živjela majka. Iako zaljubljena, Rita se protivila braku jer je Ciddy nikada nije upoznala, a ni njezini roditelji i teta kod koje je živjela nisu dali blagoslov. Ipak, Marley ju je uvjerio da to nije važno te napomenuo da, ako mu postane supruga, može lakše emigrirati u Ameriku ako on tamo ostane. No nakon dolaska u Deleware, majci je ne­ko vrijeme krio da se vjenčao s Ritom, a priznao joj je brak nakon što ga je mama nagovarala na izlaske sa susjedama. Ubrzo mu je bilo dosta hladnoće pa se vratio supruzi na Ja­majku, koju je u međuvremenu posjetio Haile Selassie, kojeg su mnogi rastafarijanci doživljavali kao boga na zemlji i kralja svih kraljeva. Rita je bila očarana njime, a svoj je entuzijazam prenijela i na Boba koji je odgajan u katoličkom duhu. Počeo je proučavati tu vjeru, puštati dreadlockse, pušiti marihuanu, a prešao je i na vegetarijanstvo. - Rekao bih ljudima da miruju i znaju da je njegovo visočanstvo Haile Selassie iz Etiopije svemoguć. Biblija to govori, ja to govorim i djeca to govore. Ne vidim kako bih više to pojasnio ljudima. Što oni žele? Bijelog Boga, pa Bog je crn. Rasta je sve što je nastalo, to je naša stvar. To nije utjecaj, rasta je sve, rasta je prvo - jednom je prigodom objasnio što znači biti rastafarijanac, a svoje religijske stavove prenio je i na svoju brojnu djecu od kojih su neki postali glazbenici. Rita je iz prijašnje veze imala kćer Sharon koju je posvojio, a svoje prvo biološko dijete, kćer Cadellu, supruga mu je rodila 1967., a godinu poslije sina Davida Ziggyja te 1972. Stephena. S Ritom je dobio i kćer Stephanie 1972., ali je njegova majka Cadelli tvrdila kako to dijete nije nje­govo, nego da ga je Rita začela s ljubavnikom. Kako god bilo, Marley ju je priznao kao svoju kćer jer ni njemu prevara nije bila strana. Rita je ubrzo postala samo jedna od zaposlenica benda koji je počeo osvajati svjetske glazbene ljestvice. Pjevala je, dobivala plaću i čuvala djecu - svoju, ali i onu koju je Bob imao s drugim ženama. Jedna od njih bila je plesačica i službenica Cindy Breakespeare za kojom je Bob trčao, a neki je biografi navode kao njegovu najveću ljubav. Navodno nije imala pojma da je oženjen, to joj je otkrila njegova majka, ali tada je već bilo kasno jer je bila trudna sa sinom Damianom. Veza je trajala sve do njegove smrti, no to ga nije spriječilo da se u njegovu krevetu mijenjaju dame među kojima je i plesačica Janet Dunn, koja mu je rodila sina Rohana za kojeg se od četvrte godine brinula Rita. Stih u pjesmi ‘Song of Freedom’ posvetio je Pat Williams koja ga je zavela došetavši do njega potpuno gola, obasjana samo mjesečevom svjet­lošću. Iz te veze se rodio sin Robby za kojeg se također brinula Rita. Tu je bila i Janet Bowen koju je upoznao u Engleskoj, gdje mu je rodila kćer Karen, dok mu je Lucy Pounder s Barbadosa rodila sina Juliana, a sina Kymania dobio je sa stolnotenisačicom Anitom Belnavis. I zadnja žena s kojom je Bob imao dijete (koje je priznao) je Yvette Crichton, koja je kćer Makedu rodila nakon njegove smrti u svibnju 1981. One su mu rodile djecu, a pravi broj njegovih ljubavnica navodno je troznamenkast. - Normalna sam žena i ponekad se dogode neke stvari koje te rastuže - o brojnim je prevarama jednom izjavila Rita, a Marley je rekao kako nikada nije vjerovao u brak. Ipak, Rita je sve trpjela, a to ju je gotovo stajalo života. Kako je rastao Bobov glazbeni utjecaj, tako je rastao i politički pa je 1976. organizirao koncert kako bi pomirio suprotstavljene političke stranke i spriječio nemire u zemlji. Neimenovani napadač upao je u njegov stan i pucao, ranio je Boba, Ritu i menadžera Dona Taylora. Nakon tog incidenta Marley, koji je imao lakše povrede prsa i ruke, seli se u Englesku, gdje je radio na albumu ‘Exo­dus’. Uslijedile su turneje, slava, ali jedna stara ozljeda stajala ga je glave. Igrajući nogomet u Londonu, ozlijedio je nožni prst koji nikada nije zaliječio pa je rana postala kancerogena. Dijagnosticirali su mu maligni melanom. Do 1980. godine rak je metastazirao na pluća i mozak pa se osam mjeseci pjevač liječio u bavarskoj klinici Dr. Josef Issels. Njegova terapija dijelom se temeljila na izbjegavanju nekih napitaka i hrane. Premda se činilo da djeluje, pozlilo mu je na putu za Jamajku. Avion je morao sletjeti u Miami, glazbenika su prevezli u bolnicu, gdje je umro 11. svibnja 1981., a imao je 36 godina. Uz državničke počasti i tisuće okup­ljenih, pokopan je u grobnici nedaleko kuće u kojoj je rođen. Godine 1999. časopis Time je album ‘Exodus’ proglasio najboljim u 20. stoljeću, njegovu poruku mira Aboridžini slave i pale vatre njemu u čast, članovi indijanskog plemena Hopi i Hava­supai u njemu vide ispunjenje davnog proročanstva, a njegove posljednje riječi bile su upućene sinu Ziggyju kojem je na samrti rekao: “Novac ne može kupiti život.”