"Već na velikom danu “d”, na našem vjenčanju, bilo je jasno da stvari ne štimaju. Prvo je toliko ronila suze tijekom obreda vjenčanja da sam u jednom trenutku suprugu rekla “Reci joj da prestane ili ju je ja izbaciti!”. Ali, ne, to je ta perfidna lukavost kojom se moja svekrva služi u svim situacijama: ona je navodno plakala zbog sreće. Da bi stvar bila gora, kasnije me je zamolila da se maknem, da stanem sa strane, kako bi fotograf slikao “njezinu obitelj”. Ova “scena” iz života 35-godišnje Splićanke zapravo je školski primjer definicije odnosa snaha-svekrva, barem onako kako ga se percipira u javnosti. “U javnosti se ovaj odnos doživljava kao potencijalno vrlo problematičan, jer u sebi sadrži pregršt mogućnosti za stalne sukobe. Oni se mogu javljati zbog različitih stavova prema svim aspektima života (npr. odnosu prema kućnim obavezama, odgoju djece, obiteljskim običajima, karijeri, izgledu, interesima, navikama, načinu provođenja slobodnog vremena i sl.). Naime, kada par stupa u brak, oni odlaze iz svoje primarne obitelji i stvaraju novu, koja će u nekim aspektima biti slična onoj u kojoj su odrasli, a u nekima posve različita, što je posve normalno. Jako je važno da oni stvore svoju zajednicu, temeljenju na zajedničkim vrijednostima i interesima, u kojoj će se dobro osjećati. Ali važno je da svekrve i punice to jako dobro razumiju i nikako se ne miješaju, bez obzira na dobre namjere. To im je ponekad jako teško, jer u mladom paru i dalje vide svoju djecu kojima treba pomoć (možda iz njihove perspektive čak i korekcija, jer „idu u krivom smjeru“), što je pogrešno", smatra psihologica Tanja Pureta napominjući kako je riječ o složenim odnosima koji mogu uspjeti jedino ako svi jako dobro razumiju svoje uloge, postave jasna očekivanja te nastoje sve sukobe rješavati otvoreno, ali pozitivno i konstruktivno. To nije lako, ali se isplati.
'Na vjenčanju je rekla da se maknem kako bi se slikala njezina obitelj!'
Još iz kategorije