Miris, okus, struktura i psihoaktivna svojstva kruha, riže i tjestenine izazivaju najviše žudnje među ljudima koji žive pod stresom, u napetosti i u strahu. Naime, kad postanemo napeti, naše tijelo pretpostavi da smo u opasnosti i da nam je potreban 'analgetik' (kortizol je hormon koji se proizvodi u mozgu i koji djeluje kao analgetik). U tom slučaju mozak počinje proizvoditi preveliku količinu kortizola kako bi ublažio bol. Kortizol, Pojašnjava dr. Doreen Virtue, autorica knjige 'Žudnja za hranom', stimulira proizvodnju druge moždane tvari, neuropeptida Y, koji je glavni čimbenik uključivanja i isključivanja žudnje za ugljikohidratima. Ako jedemo potaknuti tim žudnjama, veća je vjerojatnost da ćemo se udebljati – naime, neuropeptid y i kortizol i dalje vjeruju da je tijelo u opasnosti pa mu nalažu da sačuva svoje masno tkivo. Napetost ne samo da budi žudnju za ugljikohidratima, već i znatno otežava gubitak masnog tkiva. Rješenje: jedite male obroke ugljikohidrata – to će smanjiti žudnju za istima u idućem obroku. Jedan od razloga potrebe za ugljikohidratima je niska razina serotonina – redovito vježbanje (30 minuta aerobne aktivnosti šest puta tjedno) najbolji je način povećavanja razine serotonina i ublažavanja žudnje za ugljikohidratima. Žudnju za takvom hranom smanjit će i vitamin B6 -100 miligrama dnevno optimalna je doza. Naravno, sve to nema smisla ako se nećete potruditi smanjiti razinu stresa. To nije jednostavno, jer nerijetko ne možemo na to sami utjecati, ali pokušajte ono što je u vašoj moći. Primjerice, odredite si prioritete i riješite se besmislenih aktivnosti, promijenite pristup poslu (eliminirajte stvari koje vam bespotrebno troše vrijeme) i, naravno, tražite pomoć od drugih. Fotografija: Profimedia
