Nova svemirska utrka je počela - saznajte više u novom broju National Geographica!

Mlađahni indijski inženjeri zauzeli su, pomalo nervozno, svoja mjesta u improviziranoj dvorani za sastanke u nekadašnjem skladištu automobilskih akumulatora u Bangaloreu. Ispred njih nalazilo se nekoliko mnogo starijih muškaraca i žena, od kojih su mnogi sjedokose legende grandioznoga indijskog svemirskoga programa. Ta prva azijska svemirska agencija koja je poslala orbiter na Mars također je prošle veljače gotovo utrostručila bivši svjetski rekord lansiravši u orbitu čak 104 satelita u samo jednoj misiji. Svi su bili usredotočeni na malu napravu jedva veličine mikrovalne pećnice. Članovi mlade ekipe objašnjavali su kako planiraju kasnije ove godine u svemir lansirati taj uređaj, na raketi ga dovesti u Mjesečevu orbitu udaljenu gotovo 400.000 kilometara, daljinski ga navesti da sleti na Mjesec i poslati na putovanje njegovim surovim krajolikom. Inženjeri TeamIndusa priopćili su da će njihova tvrtka sve to obaviti sa skromnim budžetom, vjerojatno od oko 65 milijuna dolara, koji će većinom biti pribavljen od privatnih investitora. TeamIndus, Indija - Sićušni rover indijskog tima nazvan ECA - mase samo 7,5 kilograma, ali ponos nacije - podvrgnut je testiranjima u Bangaloreu.
Veliki helijski balon pričvršćen na njega simulira gravitaciju Mjeseca, koja iznosi jednu šestinu Zemljine Ashish Kacholia, istaknuti mumbajski investitor, koji je u tvrtku uložio više od milijun dolara, sjedio je u stražnjem dijelu prostorije, impresioniran diskusijom koja je istodobno nalikovala rafalima pitanja pri obrani doktorske teze i atmosferi Lok Sabhe, bučnoga donjeg doma indijskog parlamenta u kojem svi viču i glasno se smiju. Kacholia nije morao ovdje provesti cijeli dan da bi provjerio isplati li mu se ta investicija – daleko od njegove najveće – ali je ostao da bi saslušao učenidijalog o projekcijama selenocentričkih orbita (onih u čijem se središtu nalazi Mjesec), modeliranju sila, apogeju i perigeju te osnovnome o tome kako su “klinci” napravili matricu kovarijance pogreške.“Uzbudljivo je, zaista”, objasnio je Kacholia. “Ti 25-godišnjaci i 28-godišnjaci svoje proračune, cjelokupan svoj rad, brane pred tisućljetnom nacionalnom kolektivnom zrakoplovno-svemirskom mudrošću i iskustvom.” Njegov prijatelj S. K. Jain, također poznati indijski investitor, energičnoje klimao glavom u znak odobravanja. “Ovi klinci zapalili su maštu cijele Indije”, komentirao je. “Svima su dali do znanja da ništa nije nemoguće.”Gotovo 50 godina nakon kulminacije prve velike utrke na Mjesec, u kojoj su SAD i SSSR potrošili fantastične svote državnog novca pokušavajući biti prvi koji će spustiti ljude na njegovu površinu, odvija se nova zanimljiva utrka prema našem najbližem svemirskom susjedu, koja se uglavnom financira iz privatnih izvora i podrazumijeva dramatično niže troškove. Najneposrednija nagrada, Google Lunar XPrize (GLXP) vrijedna 20 milijuna dolara, bit će dodijeljena jednom od pet timova, finalista iz svih krajeva svijeta. To su prvi timovi koji iz privatnih izvora financiraju svoje pokušaje da na Mjesec spuste letjelicu koja može na Zemlju poslati snimku visoke kvalitete.To je natjecanje osmišljeno po uzoru na nagrade koje su podržavale utrku u inovacijama u razdoblju ranog razvoja avijacije, od kojih je najvažnija bila nagrada Orteig, koju je 1927. osvojio Charles Lindbergh, kad je svojim avionom Spirit of St. Louis neprestanim letom prešao udaljenost od New Yorka do Pariza.Kao i Orteig, natjecanje za GLXPstvar je nacionalnog prestiža. Za tu se čast, osim Indije, bore i timovi iz Izraela, Japana i SAD-a, kao i jedan međunarodni tim. U 16 timova koji su dospjeli do prošlogodišnjeg polufinala bilo je zastupljeno i mnogo drugih zemalja.Koliko je različitih zemalja, gotovo je toliko pristupa i komercijalnih partnerstava pokušavalo riješiti tri osnovna problema s kojima se suočavaju: lansiranje sa Zemlje, spuštanje na Mjesec i potom kretanje da bi se prikupili i poslali podaci. Da bi svladali posljednji izazov, tri tima planiraju razviti varijante tradicionalnih rovera, a preostala dva namjeravaju svoje sletne module iskoristiti da naprave veliki korak za privatno poduzetništvo: oni će minimalnu zahtijevanu razdaljinu od 500 metara radije “preskakati” nego “voziti” površinom Mjeseca.Kao i u slučaju nekadašnjih zrakoplovnih nagrada, koji god tim pobijedi, gotovo je sigurno da će na osvajanje nagrade potrošiti više novca nego što će ga dobiti od same nagrade. Pa ipak se svaki tim nada da će globalna popularnost i “unapređenje brenda”, koji idu uz nagradu, na kraju opravdati i bogato nagraditi njihovu investiciju.U BITI, ovaj novi sprint u svemir otvara pitanje koje bi bilo smiješno u vrijeme hladnog rata – kada su šezdesetih godina prošlog stoljeća Sjedinjene Države radi pobjede svog moćnog rivala bile spremne na utrku do Mjeseca potrošiti više od četiri posto federalnog budžeta: može li se zaista zaraditi na ovakvoj svemirskoj avanturi? Širok spektar poduzetnika, znanstvenika, vizionara, zagovornika, sanjara, ekscentrika i zaluđenika uključenih u procvat svemirske industrije entuzijastično odgovara: da!Općepoznato je kako je 1962. godine američki predsjednik John F. Kennedy pozvao Amerikance da izaberu da “u ovom desetljeću odu na Mjesec te učine i druge stvari – ne zato što je to lako, nego zato što je teško”. Danas Bob Richards, osnivač i izvršni direktor američkog tima Moon Express, iznosi drukčiju, premda provokativnu, argumentaciju. “Odlučili smo da idemo na Mjesec”, kaže on, “zato što je to profitabilno!”Nije jasno je li Richards u pravu kada to tvrdi i, ako jest, kada će se njegove riječi obistiniti. U biznisu osvajanja svemira zastoji su česti i, budimo realni, mnoge će tvrtke prvu zaradu uglavnom ostvariti od ugovora s vladama, a ne od privatnih korisnika. Ipak, Richards predviđa da će prvi bilijunaš na svijetu biti poduzetnik u osvajanju svemira, možda netko tko uspije iz Mjesečeva tla izvući helij-3, plin koji je na Zemlji rijetkost, ali ga na Mjesecu ima mnogo – i koji ima golem potencijal kao gorivo za nuklearnu fuziju, sveti gral energetske tehnologije kojom znanstvenici pokušavaju ovladati već desetljećima. Ili će veliko bogatstvo izvući iz asteroida i drugih objekata u blizini Zemlje, gdje bi se pomoću robotske tehnologije mogla iskopati golema količina zlata, srebra, platine, titanija i drugih dragocjenih elemenata od kojih su načinjeni.“U svemiru je mnoštvo čekova ispisanih na 20 bilijuna dolara koji čekaju da ih netko unovči!” kaže Peter Diamandis, liječnik i inženjer, jedan od osnivača tvrtke Planetary Resources, koju potpomažu redatelj Avatara James Cameron i nekoliko tehnoloških milijardera. Ta je tvrtka 2013. godinekupila tvrtku Asterank, čija internetska stranica nudi znanstvene podatke i projekcije gospodarske vrijednosti iskopina na više od 600.000 asteroida. Diamandis je, također, osnivač i izvršni predsjednik Zaklade XPrize, koja je sponzorirala i nekoliko drugih nagradnih natjecanja osmišljenih da pomaknu granice izuma i tehnologije u raznim područjima, kao što su umjetna inteligencija, matematika, energetika i zdravlje planeta. Bit je natjecanja Lunar XPrize da se pomogne prokrčiti put do “nove ere pristupačnog putovanja do Mjeseca i dalje”, kaže Chanda Gonzales-Mowrer, viša direktorica zaklade. Baš kao što je svjetska slava koju je doživio Lindberghov bravurozni pothvat izazvala veliko zanimanje za civilno zrakoplovstvo, lunarno natjecanje treba zainteresirati maštu javnosti za pionire osvajanja svemira, koji već prenose teret do Međunarodne svemirske postaje i razvijaju satelite, orbitalne rakete i probne module. Uskoro bi letjelice mogle početi prevoziti i putnike...Napisao Sam Howe Verhovek; Snimio: Vincent FournierOsim o ludom natjecanju za međuplanetarnu zaradu, u novom broju National Geographica čitajte i o otoku Mljetu, mjestima na koje i carevi idu pješice, najbržem morskom psu... Foto: PROMO