Story Super Božić sa Superseniorima, u organizaciji Adriamedije, a pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović i gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, u Preobraženskoj ulici u StorySupercafféu ide dalje. Počeo je treći adventski tjedan, a samim time i treći tjedan bogatog programa i odličnih radionica. Danas je prva na rasporedu bila radionica izrade narodnog nakita u izvedbi Šestinskih švelja, treća u sklopu Storyjeva programa u Preobražanskoj. Okupljeni Superseniori u ugodnom ambijentu StorySupercafféa do sada su sudjelovali u radionicama na kojima su izrađivali kuglice, ukrašavali torbice s čipkastim vezovima te izrađivali ruže od krep papira. No ovaj je ponedjeljak na rasporedu bilo izrađivanje šestinskih šeširića, šestinčanke lavande i opanaka. Majstorica za šestinčanku lavandu je Brakna Šomođi, a kako napraviti šestinski šeširić odnosno škrlak okupljenima je pokazala Đurđica Danko, koja nam je kazala: "Šestinski šeširić je tradicija grada Zagreba, dio naše klururne baštine i naše narodne nošnje. No danas rijetko gdje možete pronaći prave šestinske šešire. Mi ga danas heklamo i radimo kao suvenir. Naše društvio je zove HSP Sljeme Zagreb, imamo sedam sekcija, a jedna od tih su Šestinske švelje, radimo na očuvanju kulturne baštine. Moram se pohvaliti da smo dobile prvu nagradu u Trnjanima, to je manifestacija koja ocjenjuje sve hrvatske narodne nošnje, a osim toga dobile smo i priznanje od Ministarstva kulture. Imamo i sekciju opančara koji izrađuju originalne šestinske opanke pod vodstvom našeg glavnog opančara Branka Pavlića, zatim remenje koje ide na nošnju i koje je posebno atraktivno jer može imati i izvezene inicijale osobe. Radimo i tradicionalne cipele od čiste kože, koje izrađuju Magdica Štorek, Suzana Golenko, Slavica Čičko i Đurđica Bokunić te Kruno Vuk koji izrađuje i remenje. A Superseniori su danas imali priliku vidjeti kako nastaje ta tradicionalna narodna obuća koja se nosi uz šestinsku narodnu nošnju, o čemu nam je više kazao Branko Pavlić, koji se time bavi još od davne 1987. godine. "Za jedan par opanki mi treba i do tjedan dana. Obično radim i do deset sati dnevno i to otprilike četiri dana jedan par, no ne mogu biti gotove ranije jer je potrebno 24 sata da se koža dobro namoči. Radimo i male opanke kao suvenire, dok su velike namijenjene za plesače folklora. Mene opanke naučio izrađivati Rudolf Somun i uz dobrz volju i zalaganje nije mi bilo teško. To mi je zapravo upisano u genima, jer su i moja mama i moje baka i prabaka izrađivale opanke".
