Proizvodnja sira je drevni zanat. Nagađa se da je čarolija proizvodnje sira počela negdje oko 8000 godina prije Krista ubrzo nakon pripitomljavanja životinja.

Još uvijek se u nekim siranama obrada sira radi gotovo ručno. Primjer je Agrolagunina istarska sirana Špin, čiji sirevi nose jedinstveni potpis istarske zemlje, uzimajući ono najbolje od istarskog podneblja. Istarski pašnjaci na kojima se hrane njihove kravice i ovčice uzimaju najbolje od blizine Jadranskog mora koje osigurava sunce, sol i opojne mirise istarskih trava, ali i rijeke Mirne te Učke koji donose česte kiše i svježinu kontinenta. Kamena ovdje gotovo da i nema, samo netaknuta zemlja bez ikakve industrije u okolini. Biljna raznolikost pašnjaka i jedinstvena mikrolokacija daju idealne uvjete za bavljenje mljekarstvom.

Marljive ovčice i kravice svakodnevno pasu raznoliko istarsko raslinje i travu na nepreglednim pašnjacima zbog čega Istarski sirevi Špin imaju vrhunsku autohtonu sirovinu. Svježe pomuženo i ohlađeno mlijeko preuzima se direktno s farme te doprema do sirane.

sir (1).jpg
promo 

Nakon procesa pasterizacije kreće sirenje. Prvi korak koji se događa u nastanku sira, koji u kotlu postaje gruš, jest odvajanje sirutke od sira, zatim slijedi faza rezanja sirnog gruša i dogrijavanja sirne mase. Sirci dobivaju mjesto u svojim kalupima i već za sat vremena postaju škripavci, a od dragocjene sirutke pravi se sjajna Istarska skuta.

Sirno tijesto stavlja se pod prešu kako bi nastao budući proizvod. Mladi sir se potom soli uranjanjem u otopinu salamure kroz period od 24 sata, a zatim slijede zrenje i uređivanje. Budući sir boravi pet dana u sušari, cijeli mjesec u predzrionici i još toliko u samoj zrionici gdje ispušta svu vlagu. Zrenje sira je tradicionalno i odvija se na daskama kao prirodnom mediju koje dijeli svoja najbolja svojstva sa sirom.

Završna faza jest uređivanje. Nakon zrenja slijedi četkanje kore sira te obavezno premazivanje ekstradjevičanskim maslinovim uljem Ol Istria prije samog pakiranja. Maslinovo ulje pomaže siru pri stvaranju karakteristične boje kore te zadržavanju svojstvene arome i štiti ga od isušivanja tijekom čuvanja do konzumacije.

Zvuči jednostavno, možda je upravo to i tajna ove delicije koju svi tako volimo i danas slavimo.