
Kišobrani su ostali na ulazu, a s njima i jesen: u splitskom restoranu Zrno soli u podne se slavilo ljeto. Kolumnistica i spisateljica Andrea Andrassy tamo je, nakon zagrebačke promocije, predstavila svoju knjigu "Što žene čuju". Razloga za slavlje bilo je više nego inače – četvrta knjiga autorice obilježila je ljeto kao jedno od najprodavanijih štiva sezone.
Na predstavljanju su, među odvažnim Splićankama koje južina puna vjetra i kiša nisu zadržale u kućama, bili Vjekoslava Huljić, njezina kći Hana Grašo i glazbenica Marija Mirković, a svi su posjetitelji dobili primjerak knjige s autoričinom posvetom.

U središtu druženja bile su ženske životne priče, međuljudski odnosi i iskustva o kojima Andrea progovara otvoreno, iskreno i bez nepotrebnog uljepšavanja.

Ovog je ljeta knjiga "Što žene čuju" putovala u torbama za plažu, negdje između kreme za sunčanje i ručnika, a društvo joj je često pravio VinTonic, lagani spoj vina i tonika. Nije čudo da se taj par ponovno našao zajedno, ovaj put na splitskom stolu umjesto na ležaljci. VinTonic rado prati Andreu u predstavljanju knjige i u ovakvim spontanim i neopterećenim druženjima koji nam itekako svima trebaju s vremena na vrijeme.

Razgovor s autoricom pokazao je da knjiga jednako dobro radi i kad ljeto završi. Možda i bolje. Hladniji dani vraćaju rutinu, ured, sastanke, obiteljske ručkove a s rutinom se vraćaju i većini žena dobro poznati komentari: "Nasmiješi se malo". "Kad će djeca?", "Ne budi teška." Andrea Andrassy takve je rečenice godinama skupljala i objedinila u knjizi koja se čita kao razgovor s prijateljicom koja vam napokon kaže: nije do vas. Ne drži lekcije i ne upire prstom, a izgovorene rečenice samo stavi na papir i pusti čitateljicu da sama čuje kako zvuče.

Autorica naglašava da knjiga nije o odnosu muškaraca i žena, nego o glasovima koji ženu prate cijeli život. Neki dolaze izvana, od okoline koja zna što bi žena trebala, a ne pita što ona želi. Drugi su tiši i opasniji: "Nekad je to unutarnji glas koji joj govori da živi krivo i da kasni s "rasporedom" vlastitog života", kaže Andrea.

Upravo zato "Što žene čuju" ne ostaje dugo na polici. Posuđuje se, kupuje u paru i gura u ruke sestri, mami ili kolegici uz rečenicu "Ovo moraš pročitati". Idealno se uklapa u hladne večeri i ženska druženja, a kao poklon nosi poruku koju svaka žena ponekad treba čuti: tuđi raspored nije obavezan. Najviše bi od nje, međutim, mogli dobiti muškarci. Svakome tko se ikad pitao zašto je njegova partnerica uzdahnula na "pa samo sam rekao", ova knjiga otvorit će oči bolje od ikojeg predavanja.
A ako treba zapamtiti samo jednu rečenicu, Andrea ju je već napisala: "Mogu sve, ne moram ništa."