Pjevačica i bivša Feminemka, 30-godišnja Nika Antolos godinama je uveseljavala publiku vokalnim izvedbama diljem Hrvatske, a svoju je popularnost pretočila i na društvene mreže gdje svoje obožavatelje nerijetko počasti pronicljivim i domišljatim objavama u kojima analizira svakodnevne probleme s kojima se većina ljudi susreće. Iznimka nije bila niti danas kada se osvrnula na činjenicu da više ne mari što drugi misle o njoj, a u razgovoru za Story.hr otkrila je kako je na nju u tom kontekstu utjecala dijagnoza multiple skleroze.
Jeste li uvijek u životu bili tako samouvjereni i ako niste, kako ste uspjeli pobijediti nesigurnost?
Nisam... Moja su leđa nosila tuđa mišljenja kao torbu, sve dok nisam shvatila da to ne moram tegliti... Čovjek u nekom, polubudnom trenu, shvati da je jedino savršenstvo voljeti različitosti. Odabereš onda svaku misao kao hranu na švedskom stolu. Točnije, samo ono sto voliš i što ti daje (životnu) energiju, ono što je jedina istina, a meni je moj Bog već sve objasnio, ja sam samo počela živjeti sto je napisao. Krenula sam disati i uspravno koračati.
Je li vam bolest na neki način promijenila prioritete u životu?
Bolest mi je došla kao točka na I. Kao mašna na taj poklon slobode. Kad boli, zaista te najmanje interesira kakva ti je frizura. Sjećam se da se moja majka promijenila boju kose iz crne u plavo, a ja nisam ni primijetila. Toliko o tome koliko zamjećujem tijelo. Uvijek mi se u sjećanje ureže djelo ili riječ, ovo drugo je tek torba za dušu.
Kažete da o tuđim životima brinu jedino oni ljudi koji ne žele okrenuti glavu svojim problemima. Jeste li imali negativna iskustva s takvom sortom ljudi?
Naravno, uvijek jezikom kao prstima zabole oni što su sebi najbolniji. Njima treba najviše ljubavi jer ne vjeruju. I to se mora pravilno shvatiti, jer neće vas zaboljeti oni koji poznaju ljubav, već oni kojima je ona prijeko potrebna.
Imate li poruku ta čitatelje koji se opterećuju mišljenjima drugih?
Kad vičete ili šapćete u sebi, to ste vi. Taj mali, a najjači glas. Ovo vani je vozilo. I tko god štuje vozilo više no vozača, propušta život. Ne zadržavajte se u crnilu drugih ljudi. Pronađite to što vas veseli i prigrlite to zauvijek. Ljude koji vas okružuju birajte kao budućeg sebe i neka vas grle oni kojima je ljubav doručak i večera. Za kraj, javite se Bogu jer vas on strpljivo čeka, a sve drugo je nešto treće.
