Koronakriza negativno je utjecala na kvalitetu zdravstvenih usluga za žene

Prije nego što je 2011. godine imenovana pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić dugi niz godina obnašala je iznimno zahtjevne i odgovorne funkcije u Ministarstvu obrane te Uredu za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske. Izobrazbu o ljudskim pravima, međunarodnom humanitarnom pravu i legislativi EU diplomirana pravnica stekla je na Lundskom sveučilištu prava u Švedskoj, Ekonomskoj londonskoj školi, Američkom sveučilištu u Bugarskoj, a veliko znanje i iskustvo nosi i s talijanskog Instituta međunarodnog humanitarnog prava. Da zagovara cjeloživotno obrazovanje, danas 57-godišnja pravobraniteljica za ravnopravnost spolova pokazala je i kada se pridružila mađarskoj Policijskoj akademiji te dobila diplomu izučene trenerice za usavršavanje policijskih službenika u suzbijanju zločina iz mržnje. U svom radu često kao važnu i perspektivnu ističe suradnju koju je ostvarila s Vijećem Europe i Europskom komisijom u području rodne ravnopravnosti i antidiskriminacije, zakonodavnih okvira i dobrih praksi u stvaranju jednakih mogućnosti za žene i muškarce u svim područjima njihova djelovanja. Uočava li napretke u našem društvu kad je riječ o pitanju rodne ravnopravnosti i kako se okolnosti pandemije prouzročene bolešću COVID-19 odražavaju na stanje ljudskih prava u kontekstu dostupnosti zdravstvene skrbi žena, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova objasnila je u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story.

Story: Do kojih ste zaključaka, odnosno rezultata došli?

Istraživanje je pokazalo da je kriza prouzročena koronavirusom negativno utjecala na dostupnost i kvalitetu zdravstvenih usluga za žene iz područja reproduktivnog zdravlja. Usluge vezane uz trudnoću i medicinski pomognutu oplodnju odgađane su ili otkazivane, trudnička skrb je smanjena, pregledi su bili rjeđi, što je dio žena potaknulo da ostvarivanje potrebnih zdravstvenih usluga potraže u privatnim klinikama, a dio žena zbog toga uopće nije obavio preporučene preglede i pretrage. Trudnički tečajevi su se privremeno prestali provoditi, a pratnja pri porođaju u pravilu nije bila dopuštena. Žene su uglavnom morale ležati u krevetu tijekom trudova i porođaja te nisu imale mogućnost birati položaj koji im je najmanje bolan. Mnoge su morale nositi maske tijekom porođaja. Takve prakse nisu u skladu sa standardom ‘Rodilišta - prijatelji majki’.

Story: Velik je problem, kažete, bila i obustava ili u nekim slučajevima odgađanje postupaka medicinski potpomognute oplodnje u brojnim centrima za humanu reprodukciju u Republici Hrvatskoj. Na koje probleme i poteškoće su vam građani ukazivali kada govorimo o medicinski potpomognutoj oplodnji?

Postupci medicinski pomognute oplodnje potpuno su obustavljeni na najmanje 47 dana u kontinuitetu, a u nekim centrima za humanu reprodukciju ta je obustava trajala više od dva mjeseca. Žene su imale poteškoća dobiti informacije o statusu svog liječenja jer su klinike bile zatvorene, što je negativno utjecalo na pacijentice u smislu nesigurnosti i neizvjesnosti, uzimajući u obzir da se šanse za uspješnost liječenja protokom vremena sve više smanjuju, kao i zakonski propisanu dobnu granicu do koje se može ostvariti pravo na medicinski pomognutu oplodnju na teret zdravstvenog osiguranja. Kao posljedicu smanjenog broja postupaka zbog epidemioloških okolnosti procjenjujemo da će putem medicinski pomognute oplodnje biti rođeno 400 djece manje.

Cijeli intervju s Višnjom Ljubičić u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story pročitajte u novom broju magazina Story koji možete kupiti od srijede, 14. listopada 2020. godine