Sigurno ste povremeno zamišljali kako biste pobjegli na mjesto gdje vas nitko ne može pronaći. Možda se i pitate postoji li uopće kutak gdje biste mogli raditi što želite i pričati o svemu a da vas nitko ne može locirati, mjesto gdje možete doći do predmeta kojih nema na slobodnom tržištu ili informacija koje su nedostupne u svakodnevnom životu. Da, možda ste na tragu Deep Weba ili duboke svjetske mreže u kojoj se, ako zagrebete još dublje, nalazi mračna svjetska mreža ili Darknet.
I da, ondje možete činiti dobro, ali bolesni umovi to mjesto koriste za najgnjusnije naume.
Jer tu ste anonimni, možete se opustiti i raditi što vas je volja. No kad to “opuštanje” podrazumijeva zloupotrebu najslabijeg i najdragocjenijeg dijela društva, svojim znanjem i umijećem nastupa slavonski junak Dalibor Vlaho.
Taj 32-godišnji Đakovčanin osnivač je Centra za edukaciju i prevenciju nasilja i operativac u Operativnom centru. Zahvaljujući ljubavi prema računalima od ranih školskih dana, danas je posvetio život spašavanju mladih života te ga mnogi zovu i “lovcem na pedofile”.
“Kako izgleda moj rad? To sigurno nitko ne želi znati, nema tu ništa lijepo. Takvi su prizori užas najveći”, priča Vlaho koji na slučajevima uklanjanja pedofilskog sadržaja i detekcije predatora radi od 2008. godine s još 20 operativaca iz cijelog svijeta.
“Kako bismo uklonili takav sadržaj, treba nam informacija da on i postoji i da je dostupan na internetu. Jednom kada otkrijemo takav sadržaj i njegovu lokaciju, krećemo s pokušajem uklanjanja. Kažem “pokušajem” jer je to zaista kompliciran zadatak. Primjenjujete metode koje su već poznate, ali i razvijate vlastite te tako pokušavate na sve moguće načine ukloniti najgnjusniji sadržaj koji se može naći na internetu. Jednom kad se takav sadržaj ukloni, treba imati na umu da se može opet pojaviti na drugoj lokaciji. Zapravo, u mnogo je slučajeva to nemoguća misija. Iako uklonjen sadržaj znači velik uspjeh, nama s druge strane stvara ogorčenje i gađenje činjenica da on uopće igdje postoji.”
Prije deset godina mladi Slavonac, u suradnji s hakerima iz SAD-a i Kanade, sudjelovao je u razotkrivanju velikog lanca pedofilije. Njihova otkrića proslijeđena su FBI-u, a sve je rezultiralo uhićenjem više od 20-ak osoba. Na mreži provode 24 sata dnevno, za njih ne postoje vikendi, blagdani, bolovanja, no zato postoje spašeni dječji životi.
“Teško je točno reći koliko smo sadržaja uklonili, ali riječ je o nevjerojatno velikom broju fotografija, videozapisa i drugih dokumenata usko povezanih s dječjom pornografijom i/ili pedofilijom. Mnogi smatraju da je to proces “uđeš/iziđeš”, ali nije. Potrebno je mnogo vremena, znanja i vještina da se takvo što može maknuti, posebice s mjesta kao što je Darknet. Otkrivene i indentificirane slučajeve prijavljujemo MUP-u, a velik dio i FBI-u.”
A kako je sve počelo…
“...zbog jednog slučaja seksualnog zlostavljanja djevojčice od samo četiri godine koju je silovao počinitelj kojemu se moglo stati na kraj, ali nije. Slučaj se nije dogodio u Hrvatskoj. U dogovoru s kolegicom 2007. pokrenuo sam Centar za edukaciju i prevenciju nasilja. Zapravo, tada smo se udružili u nešto što je danas poznato kao Operativni Centar radi pronalaska sadržaja dječje pornografije i njegova uklanjanja s interneta, ali i identificiranjem počinitelja seksualnog zlostavljanja male djece. Sve kako bismo drugim državnim institucijama olakšali dio posla”, rekao je te istaknuo da se u CEPN-u svakodnevno susreću sa svim oblicima nasilja, no, nažalost, iz tehničkih razloga ne mogu reagirati na svaku prijavu, a za neke jednostavno nemaju pravo reakcije.
“CEPN je volonterska organizacija, nema zaposlenih, a financira se uglavnom iz privatnih izvora. Snalazimo se“, govori te spominje i njihov najpoznatiji program Dan ružičastih majica, koji je 2017. godine proglašen nacionalnim danom protiv vršnjačkog nasilja.
Težinu posla kojim se Vlaho bavi rijetko si tko može dočarati. Sjetite se samo koliko vas potresu napisi po novinama i portalima kada naiđete na zastrašujuće naslove, pogotovo ako je riječ o djeci. Jedan takav slučaj Vlaho neće nikada zaboraviti jer toliko je nevjerojatan da ga ne biste očekivali ni u najcrnjim filmskim scenarijima.
„Naišli smo na takozvani priručnik “Kako biti pedofil i prisvajati djecu” na jednom od foruma na Darknetu. Ondje je bila poveznica u objavi koja je govorila o radnom materijalu za osobe koje vole malu djecu. Nakon posjećivanja tog linka/poveznice došli smo do samog priručnika koji je na engleskom jeziku napisan na čak 242 stranice i grafički dizajniran s nakanom da se prodaje u obližnjoj prodavaonici. Zar stvarno netko ima resurse da napiše knjigu na 242 stranice i grafički je profesionalno uredi? Tko zapravo stoji iza toga? Ako se ne varam, cijena te knjižurine bila je 19 dolara “.
A što je s pomoći državnih institucija?
“Vrijeme će dati odgovor na to pitanje. Pitanje je vrlo zanimljivo. Ministarstvo unutarnjih poslova itekako radi svoj posao, ali postoji jedan problem. U stotinjak svojih izjava pohvalio sam MUP u akcijama, ali upozoravao sam na šlampav rad DORH-a. Nakon tog upozorenja dobio sam samo zahvalnicu u smislu da su me provjeravali i preispitivali što uopće radim u timu koji štiti našu i vašu djecu. Nažalost, netko ima velik problem s onim što mi radimo. Zašto? Zašto bi nekome smetalo što se netko brine za djecu? Možda zato što je tehnologija povezana s tim ili je pak nešto drugo u pitanju? No mislim da sam na početku odgovora na to pitanje rekao sve.”
Kada radite nešto korisno, život posvetite dobrim djelima i većinu toga obavljate u tajnosti, i to bez sredstava ili pomoći države, frustracija se nagomilava.
“Zakoni vezani za privatnost i otkrivanje pedofila nisu pisani baš najbolje. Zakon tvrdi jedno, ali nije razumljiv u praksi. Kada hvatate pedofila ili pak uklanjate takav sadržaj s interneta, povodite se zdravim razumom, srcem i moralnim uvjerenjima, no zakon ne mari za to. U drugim zemljama, gdje imamo svoje operativce, to ne funkcionira drastično drukčije, ali postoji veliko razumijevanje za djela počinjena u svrhu zaštite djece. Mi ne radimo ilegalno, radimo po zakonu i skladu s njime. No naravno da je frustrirajuće kad vam netko, nakon toliko uloženog truda i vremena, kaže da su to nezakonite radnje ili pak omalovažava vaš posao, a istina je oprečna. Kao član jedne zajednice želite imati potpunu sigurnost, no morate nešto i dati kako bi zajednica u kojoj živite bila sigurna. Zar možete očekivati da ćete biti sigurni, a pritom apsolutno zanemarujete sigurnost drugih? Ne možete. Najveća frustracija jest činjenica da postoji netko tko zaista može pomoći, ali netko takve sprečava u obavljanju njihova posla pod zaista čudnim izgovorima”, rekao je ovaj operativac.