Svaki će se miksološki znalac složiti s tvrdnjom da su najveći kokteli načinjeni od dva do tri sastojka. U potonju se grupu svrstao i Negroni, najpoznatiji talijanski aperitivni koktel te jedan od omiljenijih u svijetu. Načinjen od džina, crvenog vermuta i Campari Bittera u jednakim omjerima, poslužen u širokom, niskom tumbleru s ledom te kriškom naranče, ova je ukusna mješavina boje rubina lakmus papir vještine svakog barmena, ali i ukusa onoga tko ga naručuje i ispija. Možda su ga upravo njegova jednostavnost i savršeno izbalansirani okusi svrstali u sam vrh miksološkog panteona, ali i njegov začetnik aristokratskog podrijetla nesumnjivo je kumovao njegovoj glamuroznoj auri. Stoga ćemo, kako bismo razotkrili priču o Negroniju, otputovati u Firencu u vrijeme nakon Prvog svjetskog rata kada je zavodljivi koktel stupio na miksološku scenu.
Toskanska je prijestolnica na prijelazu iz 1919. u 1920. godinu bila mjesto susreta umjetnika, pisaca i međunarodnih putnika. Jedan od osebujnih sudionika firentinske kozmopolitske scene bio je i grof Camillo Negroni, putnik, poliglot, ali prije svega hedonist. Rođen u zoru ujedinjenog talijanskog kraljevstva, ovaj je izdanak dviju prominentnih aristokratskih obitelji, talijanske i po majci engleske, vodio život dostojan dokonog aristokrata. Njegove su životne putešestvije uključivale i boravak u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je vrijeme provodio kockajući, a bio je čak kauboj na rodeu. Živio je i u Londonu, gdje je nesumnjivo svoje nepce navikao na aromatični džin. U Firenci je živopisni grof bio čest gost gradskih caffèa i barova pa je tako svakodnevno običavao odlaziti na piće u Grand Hotel. Kako bi šetnju i vrijeme do pića učinio ugodnijima, prethodno je redovito navraćao u tada poznati Caffè Casoni (danas Giacosa) u Via Tornabuoni, mjestu susreta gradske elite, da bi mu prijatelj barmen Fosco Scarselli napravio koktel. Upravo je ovaj caffè iznjedrio slavni koktel koji će kasnije osvojiti Italiju. Prva varijanta koja se tada ispijala bio je tzv. koktel Milano-Torino koji je sadržavao Campari Bitter (iz Milana) i crveni vermut Carpano (iz Torina), a služio se s ledom i ukrašavao koricom limuna. Koktel je vrlo brzo preimenovan u Americano, jer su američki gosti običavali u piće dodavati malo soda vode, dok je prema drugim tvrdnjama, Primo Carnera, popularni američki boksač talijanskog podrijetla, bio nadahnuće za ime koktela. Bonvivanski nastrojeni conte ispijao je ovo piće, ali budući da je bio naviknut na veće količine alkohola, nakon nekog vremena ono mu više jednostavno nije bilo dovoljno jako. Stoga je Scarselliju predložio da mu umjesto soda vode doda džin, a njegova je varijanta dobila i krišku naranče da bi se mješavina razlikovala od pića ostalih gostiju. Koktel je vrlo brzo postigao uspjeh jer su svi gosti počeli naručivati Americano “na Negronijev način”, pa je tako nova kreacija krštena Negroni u čast njegova idejnog začetnika. Negroni je popularnost uskoro počeo stjecati diljem Italije, gdje se do danas isprofilirao kao vodeći aperitivni koktel.
Kako bilo, tajna Negronija je upravo u njegovoj jednostavnosti. Za savršen koktel sastojci su džin, po mogućnosti London dry (npr. Tanqueray, Gordon’s, eventualno Beefeater, nikako delikatni Bombay), zatim Martini crveni vermut i Campari Bitter. Potrebna je široka i niska čaša, poznata i kao Old fashioned u kojoj se i priprema. Čaša se prvo rashladi ledom koji se potom baci, a čaša velikodušno napuni svježim punim kockicama leda. Tada se u jednaku omjeru uliju sastojci ranije navedenim redoslijedom, po jedna mjerica ili tri cl. Kako ima najveći postotak alkohola, džin se dodaje prvi, a Campari Bitter, jer je pregust, dodaje se posljednji. Sve se lagano promiješa barskom žlicom, a koktel se dekorira kriškom naranče ili spiralom narančine kore.
Napisao Ante Carić
