Svirao je u gotovo svim zemljama Europe i u Sjedinjenim Američkim Državama s velikim glazbenim imenima kao što su Gene Jackson, John Hollenbeck, Jeff Ballard, Kendrick Scott, Vicente Archer, Lenny White, Buster Williams, Chris Cheek, Johannes Weidenmüller, Antonio Sanchez, Scott Colley i mnogi drugi. Sudjelovao je na festivalima, poput onih u San Sebastianu, Montreuxu, Copenhagenu, Buenos Airesu, i dobio brojne strukovne nagrade u zemlji i svijetu (pet izdanja za strano tržište). Umjetnik glazbe Matija Dedić (47) više od dvadeset i pet godina osvaja nekomercijalnom glazbom i emotivnim pristupom. Kaže kako nije bilo lako stvoriti vlastiti personality pokraj oca, našeg najboljeg kantautora Arsena Dedića i majke Gabi Novak, koja je kasnih pedesetih godina ravnopravno dijelila pozornicu s Louisom Armstrongom.
Sin poznatog dvojca i prvi hrvatski glazbenik o kojem je prije više od dvadeset godina pisao Time svoje je prvo priznanje u Hrvatskoj dočekao prethodno osvojivši međunarodne pozornice. Danas je njegovo ime sinonim za umjetničku kvalitetu i kolege s kojima surađuje iznimno se ponose projektima na kojima je Matijin potpis.
Koliko vam je, kao mladom pijanistu, značila podrška i uvažavanje roditelja?
Jako mi je značila njihova podrška, pogotovo odobravanje moje majke kad sam odlučio otići na studij jazz-glazbe u Graz. Kasnije, kroz karijeru na ovim prostorima, mnoga vrata bila su mi otvorena samom činjenicom da sam sin slavnih roditelja. Naravno, zbog toga sam osjetio potrebu sve to opravdati fanatičnim radom.
Je li točno da Arsen nije baš pretjerano ljubio jazz i vašu odluku da se bavite tom vrstom glazbe?
Otac je u tom trenutku smatrao da je riječ o mojem trenutačnom zanosu i hiru i da iza sebe olako ostavljam 13 godina serioznog rada na polju klasične glazbe. Ubrzo sam ga razuvjerio. Kad je došao na završni koncert, na mojoj prvoj godini studija u Austriji, shvatio je da sam se vrlo ozbiljno primio posla i u godini dana ostvario iznenađujući napredak.
Koje je najomraženije pitanje koje su vam postavljali u djetinjstvu?
Pjevaš li lijepo kao mama i tata (smijeh)?
Pjevam, u sebi dok sviram. Glas je najljepši izvor glazbe. Puno pijanista tako funkcionira. Tako melodijske linije i ideje lakše ostvarujemo. Nemam lijep glas, ali intoniram jako dobro.
Cijeli intervju s Matijom Dedićem pročitajte u raskošnom jesenskom izdanju lifestyle magazina StoryBOOK
