Nema bijesa do internetskog bijesa! U drugoj polovini prošlog desetljeća razvio se internetski fenomen koji se temelji upravo na tom osjećaju, fenomen zvan “cancel culture”. Može poprimiti oblik obične prijateljske zafrkancije; primjerice na Twitteru objavite da odsad koristite samo plavo sjenilo za oči, ili više ne jedete čokoladu, ili nešto slično benigno, na što vas netko od vaših prijatelja “lupi” objavom da ste “cancelled”. Drugim riječima, ukida vam se povlastica posjedovanja javne platforme za izražavanje mišljenja ili, čak jednostavnije, vaše mišljenje i vi sami više društveno ne vrijedite.
Kao i sve što ima veze s internetom, fenomen cancel culture razbuktao se u mnogim sada već vrlo rijetko zafrkantskim smjerovima. S pokretom MeToo pozivi za “ukidanje” brojnih seksualnih zlostavljača u Hollywoodu među najsnažnijim su kulturnim pokličima u posljednjem desetljeću. Harvey Weinstein trenutačno boravi iza zatvorskih rešetaka Rikers Islanda, Woody Allen ostao je bez unosnog ugovora s Amazonom, Kevin Spacey ne smije nos pomoliti u javnost... Njihovo nekad prešućivano i prešutno prihvaćeno zlostavljanje zbog glasnog prosvjeda više se ne tolerira.
Pozivi za “ukidanje” uslijedili su i prošle godine nakon emitiranja dvodijelnog dokumentarca “Napuštajući Neverland”, koji je ponovno izložio javnosti optužbe da je pokojni kralj popa Michael Jackson bio pedofil koji je zlostavljao dječake na svom imanju. A nakon dva desetljeća ne samo glasnog, nego i otvorenog pisanja da je R. Kelly predator koji vreba maloljetnice, pjevač je napokon na meti zakona zahvaljujući cancel culture.
I slavna autorica J.K. Rowling našla se na meti internetskih prosvjednika kada je jesenas stala na stranu otvoreno transfobne osobe, što joj nije bio prvi takav incident. Sada gomile koje su u Harryju Potteru vidjele oličenje tolerancije u njegovoj autorici vide vraga kojeg treba maknuti iz javnosti.
U probleme vas može dovesti ne samo ono što sad izražavate na društvenim mrežama, nego i sve što ste na internetu dosad izrekli. Internetom kruže samopostavljeni policajci koji “češljaju” povijest i spremni su podići dreku čim spaze išta što miriše na uvredu. Komičar Kevin Hart prošle je godine ostao bez gaže voditelja dodjele Oscara jer su na površinu isplivali njegovi homofobni tweetovi otprije nekoliko godina.
Razumljivo je zašto su u svakom navedenom primjeru riječi ili postupci izazvali prosvjede. U svakom tom slučaju netko je ili ozbiljno fizički i mentalno oštećen ili je društvena skupina koja se bori za svoj životni prostor dodatno ocrnjena. Oni koji pozivaju na “ukidanje” žele slavnim osobama oduzeti moć i utjecaj, umanjiti im važnost ili ih barem javno posramiti.
Ima, naravno, i primjera u cancel kulturi koji nemaju baš toliko smisla. Kad je proizvođač aparata za kavu Keurig odlučio prestati se reklamirati u TV showu koji je podržao jednog američkog političkog kandidata, rasista i pedofila, internet su preplavile videosnimke bijesnih bijelih muškaraca kako uništavaju svoje aparate za kavu. Bilo je čak onih koji su namjerno kupovali nove aparate kako bi se snimili dok ih uništavaju. Kad je pak Nike ukinuo liniju tenisica sa simbolikom važnom američkom Jugu, mogli ste se nagledati snimki paljenja Nikeovih proizvoda, starih i novih. Nije izvjesno da su ti izrazi bijesa imalo utjecali na Keurigove i Nikeove prihode.
Jedno je budalasto uništavati već plaćenu vlastitu imovinu, a posve je drugo pitanje koliko utjecaja zapravo ima cancel culture. Kada se prošle godine Weinstein, kojem se, kako smo rekli, trenutačno sudi, pojavio u jednom njujorškom klubu, komičarka na sceni nije ga dočekala dobrodošlicom pa je izbačena iz kluba. Allen trenutačno ne radi, ali njegovi se filmovi i dalje posvuda prikazuju. Streaming Jacksonove glazbe porastao je nakon emitiranja “Napuštajući Neverland” više od 20 posto. Zahvaljujući dokumentarnoj seriji “Surviving R. Kelly”, u kojoj su žene otvoreno optužile pjevača za zlostavljanje dok su bile tek 14-godišnjakinje, broj streaminga njegove glazbe na raznim platformama porastao je za 116 posto. Kanye West izgubio je dosta poklonika nakon što je podržao Donalda Trumpa, a potom blebnuo da je “ropstvo bilo stvar izbora”. No, eno ga sad, osnovao je megacrkvu, a propovijedi je išao poslušati i Brad Pitt.
Mnogi smatraju da cancel culture ne može djelovati jer će zvijezde uvijek imati one koji će ih podržavati bez obzira za sve, a utjecaj i popularnost nekoga poput Jacksona ionako je nemoguće ukinuti. Drugi pak smatraju da se s cancel culture ništa ne postiže jer, kako je rekao bivši američki predsjednik Barack Obama, “apsolutna čistoća i beskompromisnost ne postoje. Cancel culture nije aktivizam, ako samo bacate kamenje, nećete daleko stići”. Gay komičar Billy Eichner slično je reagirao kada se u središtu skandal našao njegov kolega Kevin Hart. “Ne želim da ga se ‘ukida’, to je djetinjasto. Treba priznati pogreške iz prošlosti, razgovarati o tome, naučiti i maknuti se dalje.”
Bilo bi, dakako, idealno kad bi cancel culture djelovala poput kontrolne točke za celebrityje (i sve ostale) da shvate gdje su pogriješili, što će nekoga ozbiljno povrijediti i slično. Bilo bi lijepo kad bi se nekoga moglo posramiti, taj se netko ispriča pa svi nastavimo dalje bolji nego što smo bili. I bilo bi prekrasno kad se internetska rulja ne bi ponašala kao bezumna rulja. No bajke su za drugu priliku.
