“Kad postanete velika zvijezda u Hollywoodu, vaše ime postane brend kojemu gledatelj vjeruje. Kao Coca-Cola. Kad kupite limenku Coca-Cole, točno znate kakav joj je okus i što možete očekivati…”, kaže nam Alec Baldwin na početku razgovora kad smo ga upitali kako danas gleda na američku industriju snova, “to je onda brendirana karijera uz koju idu i brendirani filmovi koje veliki studiji štancaju prema formuli koju publika voli. Ali postoje i drukčije karijere koje grade veliki glumci koji ne ovise o trendovima i ne podilaze ukusu masovne publike. Takvi su, recimo, Colin Firth, Daniel Day-Lewis, Javier Bardem, Leonardo DiCaprio, Christoph Waltz. To su fantastični glumci koji točno znaju što žele i kako to ostvariti. U njihovom slučaju sreća je manje važan faktor za razliku od onih prvih koji imaju više sreće nego talenta.” Najstariji i najuspješniji član glumačkog klana Baldwin zna o čemu govori. Možda se njegovo ime ne može svrstati u istu kategoriju s glumačkim veličinama koje spominje, no Alec Baldwin imao je svoje trenutke holivudske slave i tko zna gdje bi završio da se bolje snašao u holivudskom žrvnju. Tijekom 1980-ih njegova je karijera naglo krenula uzlaznom putanjom, a spektakularno uspješna bila je 1988. godina kada je nanizao uloge u čak četiri box office hita, hvaljena od kritike, u režiji slavnih američkih filmaša: ‘Beetlejuice’ Tima Burtona, ‘Zaposlena djevojka’ Mikea Nicholsa, ‘Udana za mafiju’ Jonathana Demmea i ‘Talk Radio’ Olivera Stonea.

Alec Baldwin Dvije godine kasnije ostvario je ulogu koja mu je otvorila velika vrata: 1990. tumačio je Jacka Ryana u hitu ‘Lov na Crveni oktobar’, prvom iz hit-franšize nastale prema bestselerima Toma Clancyja, no lik agenta CIA-e već je u sljedećem nastavku, ‘Patriotske igre’, preuzeo Harrison Ford nakon što se Baldwin razišao s producentima nakon neslaganja oko scenarija. Umjesto novca i potencijalnog statusa zvijezde, Baldwin je izabrao kazalište pa je uskoro na Broadwayu utjelovio Stanleyja Kowalskog u klasiku ‘Tramvaj zvan čežnja’ i zaradio nominaciju za nagradu Tony. “Meni je jasno kako mnogi misle da se pravim važan jer tko zaboga ne bi želio glumačku karijeru, ponude, novac, status?! To vjerojatno i vrijedi za većinu holivudskih glumaca, ali ne za sve”, objašnjava svoje odluke koje su mu usmjerile karijeru. “Kad ste na pustom otoku, želite biti spašeni, zovete upomoć, šaljete poruku! Ali neki na tom otoku shvate da im je tu bolje, daleko od sveg tog cirkusa. Nezaposleni glumci rade kao konobari, ali priroda glumačkog poziva je takva da su i radni glumci ‘konobari’ koji služe nekome tko naručuje njihove usluge. Nekad naruče vrhunsko jelo, a nekad hamburger i većina glumaca neće odbiti narudžbu jer moraju živjeti i raditi. Scenarij može biti foie gras, a može biti i hrana za pse, većina glumaca nema izbora. Ne bih mogao tako funkcionirati. Ne želim raditi bilo što samo da bih mogao reći da sam plaćen glumac.”
Alec Baldwin s kolegama iz serije 'Televizijska posla' Iako čitavo vrijeme prisutan na velikim ekranima, nekad u većim (‘Glengarry Glen Ross’, ‘The Shadow’), a nekad u manjim ulogama (‘Pearl Harbor’, ‘Avijatičar’, ‘Pokojni’, ‘Kralj gubitnika’ za koji je bio nominiran za Oscara), Baldwin je istinska zvijezda postao na malom ekranu: ‘Televizijska posla’, humoristični serijal Tine Fey koji se nakon osam uspješnih sezona prestao snimati ove godine, njujorškom je glumcu donio dva Emmyja, tri Zlatna globusa i dotad nezabilježnih čak šest nagrada glumačkog udruženja Screen Actors Guild Awards. “Sjećam se televizijske miniserije koju sam davno snimao, bila je vrlo uspješna, a u to je vrijeme najpopularnija bila ‘Dinastija’”, prisjeća se početaka kad smo spomenuli uspjeh sitcoma ‘Televizijska posla’, “u to sam vrijeme imao agenta koji je bio zanimljiv tip, esteta, drag čovjek. Imao sam istovremeno sjajnu filmsku ponudu u potencijalnom hitu i ponudu za tu miniseriju. Moj agent mi je napunio uši pričama koliko milijuna gledatelja će me svakoga tjedna gledati u toj seriji, koliko novca ću zaraditi i koliko je to važno za moju karijeru jer će svi znati tko sam. I snimio sam seriju jer je bio u pravu, ali ne bih je snimio da nije bio dobar materijal. To je ulaganje u sebe, nešto o čemu morate razmišljati kad ste na početku karijere. A onda se dogodi da se mnogo godina kasnije ponovno vraćate televiziji i ostvarite možda i najveći uspjeh u karijeri. (smijeh) Danas mi to odgovara još i više, zamaraju me putovanja i snimanja po svijetu, nemam više volje za to”, objašnjava Baldwin koji je tijekom razgovara davao duge odgovore kojima možemo i ne moramo vjerovati, no u jedno smo posve sigurni: Alec Baldwin je zaljubljen poput srednjoškolca! Ne samo da često spominje mnogo mlađu suprugu Hilariju Thomas, već svoju ljubav i pokazuje. Atraktivna instruktorica joge, rođena u Mallorci, danas u New Yorku vodi uspješan studio za jogu i veći je dio intervjua provela s nama. Američki glumac često je pogledavao u smjeru crnke pitajući je treba li joj nešto, a u jednom je trenutku i ustao te joj odnio čašu vode uz riječi: “Izvoli, ljubavi moja!”
Alec Baldwin ne krije koliko je zaljubljen u suprugu Hilariju Thomas Book: Biti glumac znači biti i uporan pa i imati sreće. To je posao koji donosi i mnogo frustracija, odbijanja pa i javnog ponižavanja. Što vas i dalje tjera da glumite? Je li gluma svojevrsna ovisnost? Ne mislim da je gluma ovisnost, kad bih sutra prestao glumiti, ne bi me bilo briga, niti bi mi nedostajala. Ponovno sam se oženio, očekujemo dijete i da mi netko kaže da moram prodavati nekretnine u New Yorku da bih mogao uzdržavati obitelj, ne bi mi to bio problem. Za ovu ženu koja sjedi iza vas ne bi mi ništa bilo teško. Trideset i tri godine bavim se glumom i kad bih sutra prestao, ne bi mi nedostajala. Nekada su glumci imali velike i ugledne karijere koje su trajale do kraja života, Humphrey Bogart, James Stewart, William Holden, Clark Gable i drugi. U današnjem Hollywoodu to je jako teško, druga su vremena, jedini glumac kojega vidim u toj kategoriji, ili barem jedan od rijetkih, je Tom Hanks. Njegova karijera može trajati pedeset godina jer je svestran glumac kojega publika voli i koji pametno bira uloge. Book: Gluma je i okrutna i nepredvidljiva, posao koji može donijeti sve - slavu, novac i uspjeh, ali i totalni neuspjeh… To mi uopće više nije važno, vjerujte mi. Uostalom, i da jest, ništa se tu ne može učiniti, jučer ste gore, danas ste dolje. Ako to niste spremni prihvatiti, glumačka karijera nije za vas. Novac i slava nisu važni ako nemate karijeru s kojom ste zadovoljni. Što će vam automobili, brodovi i kuće ako niste sretni? Imate glumce kao što je Robert Downey Jr., briljantan glumac koji je na početku karijere ostvario niz fantastičnih uloga u hrabrim, drukčijim filmovima. Danas je, čini se, došlo vrijeme u njegovoj karijeri da zaradi velik novac. Ne kritiziram ga, ali sam siguran da - veliki glumac kao što je on - kad se pogleda u zrcalo dok navlači odijelo Iron Mana, vidi ne baš zadovoljnog glumca. Sad ima novac, ali ne i veliku karijeru. Teško je imati oboje, to uspijeva rijetkima kao što su Daniel Day-Lewis, DiCaprio, Hanks, Tom Cruise. Daniel Day-Lewis je jedan od rijekih koji ima savršenu karijeru: snimi jedan film u tri godine, pokupi sve nagrade i novac, hvaljen je, cijenjen i poznat, zovu ga najveći filmaši, a kad ne radi, živi povučenim životom daleko od tabloida, medija i Hollywooda.
Alec Baldwin Book: Hoćete reći da niste uživali u danima najveće slave kad ste imali i novac i karijeru, bez obzira na to u koju ste ‘glumačku kategoriju’ spadali? Jesam, lagao bih kad bih rekao da nisam, ali tada sam bio mlad i to mi je odgovaralo. Tijekom 1990-ih moj život je bio zabavan, lud. Putovao sam non-stop, mnogo sam snimao. Kad ste mladi to je uzbudljivo, zabavno, danas mi je to odbojno i grozno! Danas to ne želim. Danas me nazovu i kažu mi da imaju za mene sjajnu ulogu u odličnom filmu s vrhunskim glumcima i da ću dobiti velik honorar. Onda ja pitam gdje snimamo pa kad čujem: “U Sidneyju”, zahvalim se u spustim slušalicu. (smijeh) To me više ne zanima. Danas živim obiteljskim životom, uživam u miru, radim onoliko koliko želim raditi. Book: Kad ste osjetili da vam karijera, slava i novac nisu važni kao prije? Kad sam navršio pedesetu. Počeo sam o tome razmišljati kad sam počeo snimati seriju ‘Televizijska posla’, tada sam imao 48 godina, serija je postala hit, snimali smo sezonu za sezonom. Do četvrte sezone pokupili smo sve nagrade koje postoje, peta godina je bila loša, šesta je opet bila dobra i tako sve ukrug. U međuvremenu sam upoznao današnju suprugu, zaljubio se i oženio, te shvatio da mi je to važnije od karijere i svega što uz nju ide. Kad se sretni i zadovoljni u privatnom i intimnom životu, ništa drugo nije toliko važno. Ne kažem da mi gluma i kreativnost više nisu važni, ali s harmoničnim privatnim životom sve sjedne na mjesto i shvatite što su vam prioriteti. I karijera postane stabilnija, i u kreativnom i u ekonomskom smislu, nema potrebe da jurite i silujete sve oko sebe radi uspjeha. Meryl Streep je naša najveća glumica, ali brižna majka i obiteljska žena jer je tako odlučila. Snimao sam s Meryl i vidio vlastitim očima: fantastično bi odigrala svaku scenu, a onda bi nazvala svoju djecu da vidi kako su. Ona to može, ja ne mogu, ja nemam takav kapacitet i zato ne želim više previše energije ulagati u karijeru. Obitelj i moj privatni život danas su mi važniji.
Alec Baldwin sa suprugom Book: Može li se karijera planirati? Možete vi planirati što god želite, ali to ne znači da ćete uspjeti u svojim planovima. To posebno vrijedi u ovoj profesiji gdje milijun stvari može krenuti po zlu i vi tu baš ništa ne možete jer je izvan vaše kontrole. Kad glumac završi snimanje filma, za njega je to završena stvar, nakon toga film počinje svoj život u kinima pred publikom, u medijima pod povećalom kritike i struke i vi tu više ništa ne možete. Sjećam se filma koji sam snimio, čini mi se 1993., svi su nas uvjeravali da ćemo zaraditi na kinoblagajnama, studio je bio siguran u uspjeh, samo smo čekali koliko novca će film namaknuti. Gledali smo protiv koga se ‘borimo’ tog prvog vikenda i sljedećih tjedana - mislili smo da ćemo biti kraljevi, smijali smo se kako nam je glavni konkurent neka glupava komedija ‘Ace Ventura: Šašavi detektiv’ s nekim bezveznjakom kojemu se ni imena nismo mogli sjetiti: Jim Carson, Jim Coldwell, Jim…? I onda smo ispali k’o zadnje budale jer je film postao hit, a Jim Carrey velika zvijezda. Hahaha! Svi smo jednom, barem na trenutak, pomislili: “Dajte mi odmah Oscara, nemojte gubiti vrijeme na organiziranje svečane dodjele!” To se događa kad ste mladi i neiskusni, mislite da sve znate. Kasnije shvatite koliko ste bili naivni i nezreli, to je ljepota zrelih godina koje donose iskustvo i pamet.
Alec Baldwin Book: Radite i na Broadwayu, a kazališne daske odavno vam nisu strane. Možete li usporediti ta dva medija? Svaki film i svaka kazališna predstava koju sam radio, uz možda nekoliko izuzetaka, nešto su mi značili, nisam pristupao poslu samo da ga odradim. Za kazališnu ulogu uvijek sam se morao dobro pripremiti. Nisam od onih glumaca koji se pojave petnaestak minuta prije podizanja zastora i bez problema se pretvore u lik. Ja bih došao satima ranije, uživljavao se u ulogu, pripremao se psihički, iščitavao scenarij, opuštao se. Znam engleske glumce koji ravno sa švedskog stola izjure na pozornicu i pretvore se u glumačku zvijer. Ja to ne mogu. Film je nešto drugo, mnogo je prizora za koje vam ne treba priprema. Izletite iz auta, viknete: “Svi dolje!” i počnete pucati, za to vam zbilja ne treba previše mozga i talenta. (smijeh) No, film je timski rad, mnogo više nego kazalište, imate tehničare, snimatelje i sve te divne ljude bez kojih se film ne može snimati. Užitak je gledati vrhunske snimatelje kako rade i stvaraju kadrove, slike, prizore... Ili glumiti s velikanima kao što su Anthony Hopkins, Al Pacino, Meryl Streep, Robert de Niro… Surađivati s redateljima kao što su Tim Burton, Martin Scorsese, David Mamet… to su trenuci zadovoljstva koji se ne zaboravljaju. Ljudi su najveća dobit u ovome poslu. Karijera može biti ovakva ili onakva, filmovi mogu biti bolji ili lošiji, ali iskustvo rada s velikim talentima i briljantnim ljudima je neprocjenjivo i zauvijek ostaje. Razgovarao: Stjepan Hundić Fotografije: Getty Images/Guliver