Mislim da je u životu jako važno imati plan. Nekako sam uvijek sebi zadavao ciljeve, nekada se činilo da su više snovi nego ciljevi, ali sam se uvijek usuđivao sanjati velike snove. I radio bih na tome, nekad se čak i ne usuđujući ni pomisliti da bi se neki od planova mogao i ostvariti. Tako je bilo i 2013. na čijem kraju, kao i svake godine, zbrajam rezultate. 2013. je počela u Vijetnamu, na jugu čarobne Azije. Bilo je to jako toplo jutro mlade godine, u hotelu na pješčanoj plaži. U zemlji u kojoj nikada prije nisam bio. Tako volim početi, nekako iz početka. Otvorio sam oči s novim planom. I krenuo. Znao sam da želim početi nešto novo, graditi u nekom novom svijetu. Napisao sam na papir: Rusija. Jer je sve nekako upućivalo upravo na nju. Pogotovo zato što ima jak utjecaj na zemlju gdje sam tog jutra otvorio oči.

A kako je to samo prekrasan dio planeta! Mislio sam, tu se rađa novi svijet, tu je budućnost. I golem potencijal. Tko vlada ovim? Rusija. Treba biti u centru. Sedam dana nakon tog jutra u Vijetnamu vratio sam se u svoju Hrvatsku. I zazvonio je telefon, naš klijent kojem smo radili ljetnikovac u Kempinski resortu u Savudriji poziva me na sastanak u Moskvu. Renovirao bi kuću. i kaže: “Suludo je da mi ljetna rezidencija izgleda bolje od kuće u kojoj živim. Želim da mi promijeniš dom i želim samo tebe. Čekam te u Moskvi.” Kako smo već imali popunjenu godinu s klijentima i gotov raspored, uslijedila je reorganizacija posla i vremena. Shvatio sam da u ovoj godini neću ići na more. Ne samo ja, nego i svi meni najbliži. Moji najvjerniji prijatelji. Oni ljudi koji vas čine bogatim čovjekom, a ne auto koji upalite ujutro u garaži. Već slijedeći dan bio sam u avionu za Moskvu.
Reorganizirao život, rekao sebi svoju rečenicu u glavi i krenuo. Termin za početak bio je 1. 6. 2013. godine. A do tada sam morao završiti predivnu Villu na obali Jadranskoga mora. I boutiqe hotel 9 u Zagrebu. Meni izrazito važnim i dragim klijentima. Kada radite posao kao ja, imperativ je biti dosljedan i zahvalan ljudima koji su vam stalni klijenti jer to zapravo više nisu samo klijenti. To su prijatelji. Koji vas cijene i od kojih puno naučite. Krenuo sam od Ville na moru. Upravo ta kuća otvorila mi je vrata za 2014. godinu. Čudno je i predivno kako život cijeni i daje  ti prilike kada znaš raditi ispravno. Kada hodaš malen ispod zvijezda, a one ti otvaraju put da svaki dan budeš veći ispod njih. Kuća je ispala predivno, meni je možda jedna od najdražih koje sam radio. Kada je bila potuno gotova, a ljudi za koje sam je radio zadovoljni, odletio sam u Moskvu. Otvorio novo poglavlje i počeo. To poglavlje se zove Villa Elena. Danas, kada je završena i ponosno svijetli, znam da sam donio ispravnu odluku. I hvala Bogu da imam priliku raditi ono što volim.
Kako je zapravo živjeti moj život? To je teško napisati. Ima teških i predivnih dana. To je život u kojem vam kostantno nedostaju ljudi koje volite, koje malo viđate, a koji zapravo i ne razumiju zašto tako živite. Oni koji su uistinu vaši, ponosni su i razumiju. Razumiju da želim graditi, biti onaj koji će ostaviti traga i žrtvovati jako puno da bi realizirao svoje snove. To je život koji je drugačiji, koji se ljudima koji ga gledaju iz svog kuta možda čini bondovskim, nekima nerealan, nekima nešto što neće jer se ne žele odreći stvari kojih sam se ja odrekao da bih živio svoj san. Ali je to moj izbor. I ja sam sretan.
Danas, kada je raspored definiran za 2014. i kada znam da je cijeli poslovni plan upravo u Moskvi, sa smiješkom se sjetim onog vijetnamskog jutra jer se snovi zaista ostvaruju, ali ne padaju s neba. Ako ste spremni raditi za njih i oko sebe imate ljude koji vjeruju u vas, oni se ostvaruju. Kako je to predivno! Nekada jedno bistro jutro promijeni život. Treba samo imati hrabrosti i ne ignorirati. Jer to ne smijete ignorirati. Brak, veza, odnos je kompromis. Ljubav nije. Ona jednostavno jest. Ako je ignorirate, onda ćete samo biti dio mase. A ako ste rođeni da se ističete, vaša obaveza je pratiti svoje snove. Jer na kraju života, kada krenete zbrajati rezultate, shvatit ćete da su se sva ona jutra koja ste odlučili ignorirati pretvorila u godine i u život koji ste odlučili ne živjeti. I niste napravili ništa, a imali ste priliku. Na to nema nitko pravo.
Uvijek govorim da što sam stariji, da sam za to vrijeme pametniji. I ima još toliko toga što želim naučiti, toliko mjesta gdje želim graditi. Toliko ljudi koje ću tek upoznati. Često me pitaju kada ću stati, kada je dovoljno? Čega točno? Snova koje želim realizirati? To se nikada neće dogoditi. Mogu se samo promijeniti snovi. Kakvi god bili, ja ću uvijek biti onaj koji će raditi da ih ostvari. Najbolje što znam. I neću obraćati pažnju na to kako oni izgledaju svima drugima koji nisu shvatili. Jer oni koji prate sebe, znat će zašto tako živim. Možda će neki od njih i početi pratiti svoje snove. I shvatiti da su tu s razlogom, koji će prestati ignorirati. I početi živjeti.