Davor Filipović prošetao je s obitelji po zagrebačkoj špici.
Ministar gospodarstva i održivog razvoja nije bio previše raspoložen kad je vidio kamere, a svoj privatni život čuva podalje od očiju javnosti.
Cvjetnim trgom prošetao je u društvu supruge i sina i to u ležernoj kombinaciji traperica, tenisica i plave veste, dok je gospođa Filipović blistala u jesenskoj kombinaciji.
Na lepršavu haljinu iskombinirala je bež, kožnu jaknu te elegantne cipele na petu, a sinčića su čitavo vrijeme držali za ruke.
'U proteklom razdoblju bio je dvaput biran za zastupnika u Gradsku skupštinu Grada Zagreba i bio kandidat za gradonačelnika Grada Zagreba. On će sada imati priliku pokazati zašto mu vjerujem. Mislim da ima sve reference da može voditi ovaj resor', istaknuo je ranije premijer Andrej Plenković za svog ministra.
Podsjetimo, Davor je došao pod povećalo javnosti došao je još prošle godine kao kandidat za gradonačelnika Zagreba na lokalnim izborima. Šokirao je tada obećanjima da će u Zagrebu sagraditi tvornicu za proizvodnju cjepiva protiv raka. Samo 10 posto glasova birača na izborima nije bilo dovoljno da Filipović ostvari taj san.
Filipović se rodio 10. lipnja 1984. u Sarajevu, a za vrijeme rata s obitelji se preselio u Makarsku. Školu je završio u Splitu, a tijekom školovanja je otkrio strast prema košarci.
Nakon srednje škole je dobio sportsku stipendiju na američkom sveučilištu Fairleigh Dickinson University u New Jerseyju. Tamo je bio do 2004. i košarku igrao u najjačem rangu američke sveučilišne košarke.
Kada se vratio u Split upisao je Ekonomski fakultet i završio studij smjera financije. Prošle je godine spomenuo svoju košarkašku karijeru, a javnost je posebno zapamtila jednu njegovu izjavu.
'Kad sam prvi put došao u Ameriku, dobili smo jasnu uputu da se ne smiju kršiti pravila jer se može izgubiti stipendija. Kako je moja stipendija bila 35.000 dolara godišnje, pazio sam na svaki detalj, pa i na prelazak ulice. Tako sam jednom 15-20 minuta stajao na semaforu, nigdje nije bilo žive duše, dok se nije pojavio jedan čovjek i pritisnuo ono što mi danas imamo i upalilo se zeleno svjetlo. Međutim, 2002. godine nije bilo takvih semafora kod nas u Zagrebu, a ja sam se striktno držao pravila', rekao je za Jutarnji list.
