Fotografija: SpinakerGraphics
Organiziranje vjenčanja može biti vrlo nezahvalan zadatak, jer se moraju zadovoljiti mnoge osobne želje. Pritisak dolazi sa svih strana, najviše od strane društva, obitelji, roditelja, koji se trude da ne nameću svoje stavove, ali često na kraju ne ispadne tako.
Neki parovi, koji nemaju vjerskih opredjeljenja, mogu odabrati obred, koji će sadržavati duhovne elemente, ali i esenciju onoga što su sami. Možda ni vas dvoje niste baš orijentirani prema crkvenom vjenčanju. A možda vam je teško spojiti vaša budistička uvjerenja, s njegovim tradicionalnim, u jedan obred. Ili možda ta pompa i okolnosti oko crkvenog vjenčanja, jednostavno ne odgovaraju vašem opuštenom načinu razmišljanja. Ne očajavajte! Moguće je imati i građansko vjenčanje, s jednako tako velikim značenjem i težinom.
Današnji trend vjenčanja je maksimalna individualnost i sve više mladih parova želi izraziti svoju duhovnost na osobniji način. Tradicionalni obredi, koji se upražnjavaju godinama, nisu posve osobni. Sve češće mladi parovi razmišljaju o tome kako izraziti svoju ljubav i privrženost na jedinstven i značajan način.
Danas se mnogi tradicionalni običaji povlače, kako bi se reflektirala moderna senzibilnost.
Npr. običaj da mladenka nosi veo preko cijelog lica, je drevni običaj, nepoznatog porijekla - možda kako bi se pokrila i sakrila od ljubomornih, bivših zaručnika, ili kako bi ostala skrivena od mladoženje, kojeg nikad nije upoznala ili pak da zbuni zle duhove. Nije potrebno naglašavati da se mnoge tradicije odbacuju, budući da je stil života nekoć bio potpuno drugačiji od onoga kakav je danas. Pa tako danas mladenke uobičajeno nose veo zabačen unazad, a neke preskaču tu cijelu priču, odlučujući se za ukrase u kosi.
Nadalje, način hodanja prema oltaru se isto mijenja s vremenom. Neke mladenke nisu baš presretne simbolikom da ih njihov otac prati i taj osjećaj da su "predane" budućem mužu, ne pristaje modernoj i nezavisnoj ženi. Mnoge mladenke danas koračaju prema oltaru, ruku pod ruku s oba roditelja i na taj način ipak zadržavaju onaj sentimentalan trenutak, a ujedno izbjegavaju neželjene aspekte. Također nema nikakve prepreke i nigdje ne piše da mladoženja ne može biti s vama dok zajedno koračate prema oltaru ili da vas ne može pratiti prijatelj, brat, sestra. A jednostavno možete napravite i solo ulaz. Ukoliko odaberete građansko vjenčanje, vi određujete pravila. Možete koračati na bilo koju muziku: od Billy Idola, "White Wedding,", pa do tradicionalnog Wagnera, "Wedding March."
Jedan od najočuvanih običaja je bacanje buketa i podvezice. Kako bi se ovaj, nekima neprikladan običaj da stoje u grupi "očajničkih" samaca, zamijenio nečim novim, možete dati po jedan cvijet svakoj ženi u grupi.
Također možete predati male buketiće, onim gostima koji nisu drugačije prepoznati, kao npr. posebna teta. A odabir vaše osobne kombinacije novog i starog može biti posebno zabavno.
I na kraju, nije da želimo reći da stari običaji nisu vrijedni da ih se uključi u vjenčanje novog doba - ako ste se godinama veselili kako ćete jednog dana baciti buket i ne možete zamisliti da vas otac ne prati do oltara, onda to i ostvarite. Ili ako ste sigurni da će vaš veseli muški klan bacanje podvezice smatrati kao totalna ludnica, onda se definitivno morate držati tih stvari. Samo želimo da znate, da se ne trebate držati običaja, čisto iz razloga jer su to činili i čine svi parovi koji znate. Odbacivanje starih običaja nužno ne znači i odbacivanje, tj. nepoštivanje pravila ili zanemarivanje duhovnosti i tradicije. To je potraga za novim načinima kako doživjeti svježe iskustvo, tamo gdje su stari običaji zakazali. To je stvaranje nove podloge, u novom dobu, za novog čovjeka. Kao i sve u životu, vjenčanje je stvar osobnog izbora. Parovi se zbližavaju iz razloga što su odlučili provesti život zajedno, a ujedno njegovati i vlastitu individualnost unutar braka, dopuštajući si prostora za istraživanje i osobini razvoj. Biti svjestan onoga što govorimo i koji su nam motivi, je vrlo važno u životu, a posebno u bračnom obredu. Stvar je savezništvu…u razvoju…zapravo u početku nečega sasvim novoga.
