Prošli tjedan bio je ispunjen treninzima i jednim poznanstvom koje se dogodilo upravo preko Men’s Healtha. Nevenu će se u New Yorku pridružiti kolega trkač Zagrepčanin iz Švicarske. Oboje se vesele što će zajedno predstavljati boje Hrvatske samo da peta izdrži
Prošli tjedan sam odradio 70 kilometara, kada se sjetim da mi je to bio prosjek u isto vrijeme prošle godine, a ne najveći tjedan u pripremama, pitam se kako sam uspio sve treninge ugurati u raspored lani. Činjenica je da sam u Chicagu prošle godine došao poprilično umoran na start utrke, da li sam bio pretreniran s obzirom na količinu posla kojeg sam imao istovremeno prošlo ljeto – nisam više ni sam siguran.
U ovim pripremama za New York namjerno uzimam podosta odmora jer mislim da bih izgorio da uz posao treniram više od ovoga. Četiri treninga tjedno stvarno nije puno, a opet ih jedva uspijevam odraditi. Drago mi je da je disciplina tu i da se držim trenerovog programa bez obzira na sve. Peta/Ahilova još uvijek zeza, ali odrađujem treninge i ipak osjećam kao da ide malo na bolje. Upravo zbog te ozlijede pete Saucony Freedom Iso 2 koje su mekše u tom dijelu tenisice super dođu za duže treninge.
No, krenimo na dane i strukture treninga koje sam odradio prošli tjedan.
U ponedjeljak sam nakon par laganih kilometara zagrijavanja odradio osam ponavljanja od 800 metara na 3’40” po kilometru, što je otprilike pet sekundi sporije od tempa utrke na pet kilometara. Pauze između dionica bile su relativno kratke, 80 sekundi, što je učinilo trening malo zahtjevnijim. Nakon dionica od 800 metara, napravio sam četiri dionice od 200 metara na tempu 3’20” po kilometru. Nakon toga sam se rastrčao par kilometra i trening je na kraju baš fino prošao. Prvi put sam trčao na atletskoj stazi Mladost, inače sam što se atletske staze tiče sve treninge do sada odrađivao na Sveticama kod Maksimira i Dinamovog stadiona.
Utorak je bio day off, dan za odmor, a srijeda je bila dan za poprilično jak trening. Nakon zagrijavanja, trčao sam tri ponavljanja po četiri kilometra na tempu polumaratona, odnosno oko 3’53” po kilometru. Pauze su bile četiri kilometra laganog jogga između svake dionice. Jak trening, a ja sam se super osjećao što se kondicije tiče, iako me peta malo zezala.
Srijeda je opet bila day off, a u četvrtak sam odradio laganih sat vremena trčanja kroz Maksimir. Poslije na pivu s frendom.
Subota je bila dan za konkretniju dužinu od dužina koje sam do sada trčao u ovim pripremama. Odradio sam 27 kilometara na zagrebačkom nasipu sa steady, odnosno ravnopravnim paceom od oko 4’45” po kilometru. Znam da sam prošli put najavio da ću možda ipak malo brže trčati u New Yorku od 3:30, tako da čak razmišljam da bi baš pace od oko 4’45” po kilometru mogao biti ok. Još ćemo vidjeti.
Prošli tjedan mi se također javio kolega trkač kojeg još nisam uspio upoznati jer radi u Švicarskoj. Radi se trkaču koji je iz Zagreba, trčao je ove godine Boston, kao i ja i upravo je u Men’s Healthu vidio da trčim New York isto kao i on. Tako da se veselim potencijalno sa još nekom ekipom iz hrvatske povezati kako bi što bolje predstavili našu zemlju u Americi.
Iako New York još nije ni odrađen, već mi se vrti po glavi što bih mogao dalje trčati, tako da sam sa svojim Zagreb Runners crewom dogovorio da ćemo grupno ići na Run Croatia-in Advent Run u prosincu, ali više o tome sljedeći tjedan :)
Hvala vam svima na trčanju, držim palčeve svima koji uskoro trče Zagrebački Maraton. Bitno nam je svima da bez ozljeda odradimo pripreme i utrku. Nadam se boljoj formi od one na posljednjoj utrci Mliječna staza…
Na UNICEF-ovoj humanitarnoj utrci Mliječna staza od 10 kilometara bilo je uzbudljivo. Distanca koju nisam trčao dvije i pol godine, a koja me pošteno izmučila. Ipak, satisfakcija je bila tu jer trčanjem smo prikupili 700 000 kuna za pomoć djeci koja traže udomiteljske obitelji – lijep iznos, pozitivne emocije i malo promišljanja o treninzima i formi.
Do čitanja!
