Najposebniji dio magazina Story vjenčanja zasigurno su priče o stvarnim vjenčanjima, one koje nam na donose mladenke, kume, organizatori vjenčanja; priče prožete osjećajima i jedinstvenim uspomenama. Ovo je priča o vjenčanju na otoku Pagu, vjenčanju usred pandemijske 2020., a priču je napisala mladenka Ana Paštar. Divne fotografije potpisuje Mihoci Studios
Naša priča počela je kada smo se ponovno sreli nakon nekog vremena, na proslavi trećeg rođendana kćeri zajedničkih prijatelja iz Splita. Nedugo potom dobila sam novi posao i preselila se iz Zagreba u Split i – dogodila nam se ljubav. Nakon dvije godine veze odlučili smo se vjenčati, a u međuvremenu smo se i zaručili. Proslavu smo planirali za proljeće 2020. i htjeli smo pozvati 150 ljudi. Naravno, sve smo morali odgoditi zbog situacije prouzročene koronavirusom, a zbog neizvjesnosti odlučili smo održati vjenčanje uz dvadesetak uzvanika čim nam okolnosti to dopuste. Početkom svibnja počeli smo stvarati nove planove, a najvažniji su nam bili prirodni ambijent i domaća hrana. Marin se dosjetio odlične lokacije – Boškinca na otoku Pagu. Riječ je o boutique hotelu i restoranu u Staroj Novalji s predivnom terasom s koje se pruža pogled na maslinik, vinograd i Novaljsko polje. Budući da je Marinova mama iz Kolana i imaju obiteljski smještaj u Mandrama, ideja nam se činila i praktičnom jer bi nam to olakšalo organizaciju.
Željela sam da se vjenčamo u crkvi Sv. Ante, kako smo prvotno planirali. Marin je pretražujući internet otkrio da se podno Boškinca, u polju, nalazi mala, najljepša kamena crkvica iz 14. stoljeća posvećena tom svecu. Odmah sam kontaktirala župnika u Novalji i javio se don Ranko Papić, kojem sam zahvalna na srdačnosti, toplini i podršci u realizaciji našeg vjenčanja. Dobili smo i termin u Boškincu te dovoljno vremena za pripremu svega. U tom sam razdoblju intenzivno radila zbog preraspodjele posla te nakon smjene trčala do krojačice s kojom sam se zbližila na tečaju šivanja. Vjenčanicu smo završile u posljednji čas zbog pauze tijekom karantene, a osmislila sam je sama jer sam od početka znala da ću model koji želim teško pronaći u salonu. Htjela sam da bude od prirodnog materijala, jednostavnog, starinskog kroja i dugih rukava. Budući da tijekom lockdowna nisu radile prodavaonice, nisam mogla izraditi gumbe za rukave i leđa koje je trebalo „obući“ u svilu od koje je napravljena vjenčanica, pa sam ih naručila putem Etsyja. Srećom, savršeno su pristajali. Marin je odabrao predivno plavo Varteksovo odijelo.
Na Pag smo stigli tjedan dana prije svečanosti kako bi sve bio spremno za naše goste. Uz pomoć obitelji uredili smo okoliš obiteljske kuće u kojoj smo planirali prijem gostiju u petak. Odlučila sam sama napraviti dekoracije za crkvu, dvorište i restoran, a sve je bilo inspirirano livadnim cvijećem. Pomogli su mi moja kuma Anja te Marinovi nećaci i sestra Antonija. Lokalna cvjećarka izradila je moj buket, revere i kutijicu za prstenje. Starinsku čipku, tabletiće, čajnike, vaze i svijećnjake posudila sam od Marinove bake Tonice iz Kolana. Staklenke za vaze omatala sam jutom i čipkom jednu noć do sitnih sati, a Marin je pripremao plate i hladne priloge za petak, koji su bili pravo umjetničko djelo – i vizualno i okusom. Vjenčanje i pripreme bili su prepuni smiješnih i neočekivanih trenutaka. Primjerice, kuma Anja i ja kasnile smo na samu svečanost koja je trebala biti u podne jer su se jutarnje pripreme malo zakomplicirale. Anjin Saša u posljednji je čas lijepio moj veo na češalj dok smo se nas dvije vraćale sa šminkanja jer ja to nisam napravila na vrijeme. U isto su vrijeme Ena i David, moji prijatelji koji su fotografirali vjenčanje, glačali vjenčanicu jer su je snimali prije nego što sam je odjenula i primijetili da je zgužvana. Ja je, naravno, nisam otvarala od dolaska na otok jer sam se brinula o organizaciji. Od nakita sam nosila naušnice i maminu staru zlatnu narukvicu iz šezdesetih, a Marin je, uz cvjetni rever, nosio i onaj u obliku leptira napravljen od paške čipke, koji je obiteljsko naslijeđe.
Obred je bio predivan, kao iz bajke, uz najdraže ljude i predivne riječi propovijedi. Zamislite pjesme „Ave Maria“ i „Dubine“ u staroj crkvici sa savršenom akustikom. Mala Luce, na čijem smo se rođendanu sreli, i Marinov nećak Matej nosili su prstenje. Bili su preslatki. Konfeti, latice cvijeća, bili su umotani u tuljce od notnog papira. Dan je bio predivan, sunčan i ugodan iako su najavljivali kišu, a fotografiranje je bilo iznimno zabavno. Na ručku, koji je trajao cijelo poslijepodne, nasmijali su nas i rasplakali kumovi neplaniranim govorom. Zabavu smo nastavili u dvorištu u Mandrama i trajala je do sitnih sati. Bio je to najbolji tulum s najbližima. Svoje vikend-druženje završili smo u nedjelju, ručkom u lokalnoj konobi.
Naš dan vjenčanja bio je stvarno savršen, bolji nego što smo zamišljali, ali i očekivali s obzirom na sve komplikacije do kojih je došlo tijekom planiranja. I dalje mi odzvanjaju riječi blagoslova don Ranka koji nam je poželio da nam ovo ne bude najsretniji dan u životu. I vjerujem da neće biti.
Tekst Ana Paštar
Fotografije Mihoci Studios
