Svojom ljubavlju, privrženošću i odanošću jedno drugome pokazali su kako je za sreću potrebno tako malo. Oboje iz siromašnih obitelji, Roka i Cicibelu spojila je ljubav na prvi pogled. Ostavši bez ikoga sa samo osamnaest godina, bez ikakvih vještina i nepismena, Cicibela je vrlo brzo postala predmet podsmijeha okoline zbog svog siromaštva i nesnalaženja u svakodnevnom životu. No, to nije spriječilo Roka da ju osvoji.
Jednako siromašnog porijekla, Roko je svoje dane provodio na stambenom brodiću loveći ribu. Upoznavši Cicibelu, pozvao ju je da mu se pridruži u životu na plovilu, ali je ona odbila čuvajući svoju čast. Uvjet koji je mlada Cicibela postavila Roku bio je da ju oženi, tek tada će mu se pridružiti. Roko je s radošću prihvatio i dvoje mladih ubrzo je sklopilo brak uz pravi mali pir. Svoj dom svili su na Matejuški, na skromnom brodiću živeći siromašno i loveći ribu. Svome Roku Cicibela je kuhala brujet, a Roko je lovio ribu koju su zatim ili prodavali za vino i kruh ili jeli. Djecu nisu imali, ali im je treći član obitelji postao pas Belina s kojim su dijelili svoju sreću.
Vrijeme i more učinili su štetu na Rokovoj i Cicibelinoj barci, koja je unatoč Rokovom popravljanju ipak propala. Legendarna splitska ljubavna priča nastavila se od brodića do brodića, od barke do barke. Život na morskoj obali zacjelo im nije teško pao jer ipak su imali jedno drugo. Bogat je bio i njihov društveni život jer su u konobi Brajevića Vujice stekli brojne prijatelje. Ova idila trajala je sve do poodmaklih godina, kada ih je gradsko poglavarstvo smjestilo u ubožnicu. Život u četiri zida Roku i Cicibeli teško je pao pa su svoje dane provodili na obali gledajući sjetno u more koje im je dugo bilo dom. Tek su se u smiraj dana vraćali u ubožnicu.
Spas za ovo dvoje siromaha stigao je u obliku kućice, smještene dva koraka od voljene im Matejuške. Tamo su konačno pronašli svoj mir, živeći jedno od drugoga i uspomena na neka sretnija vremena. Prisjećali su se u toj kućici Roko i Cicibela svojih prijatelja, voljene im Beline i dogodovština koje su zajedno proživjeli. Istinska ljubav spojila ih je u gotovo jednu osobu, a čuvali su ju do samog kraja što su prepoznali i turisti koji su ih slikali te ovoj nenadmašnoj priči utisnuli pečat vječnosti i ovjekovječili ih i za buduće generacije. Jer siromašna kućica u kojoj su živjeli bila je slabo sklonište od zime 1936./1937. kada su ih zagrljene u smrti pronašli pronašli slučajni prolaznici. Otišao je tako ljubavni par koji je svoju priču pričao desetljećima, postavši legenda Matejuške i Splita.
Prisjetite se sve vremenske ljubavne priče Roka i Cicibele na KLASIKU u subotu, 9. 9. u 21:30 i još jednom otkrijte zašto ovaj par i dalje osvaja generacije dokazujući da prava ljubav nema granica.
