Zagreb je ovog prosinca dobio svoje prvo VR kino i to u samom centru. Na adresi Petrinjska 51 posjetitelje će dočekati ugodan prostor u kojem se možete opustiti i uroniti u sasvim jednu drugačiju stvarnost u čemu smo se ovih dana i mi okušali.
Iza ovog kina stoji naš poznati putopisac Davor Rostuhar koji je ujedno i autor prvog hrvatskog VR filma 'Lovci sakupljači'. Davor, koji je i s ranijim projektima izazvao interes publike, ovaj put je odlučio iskoristiti najnoviju tehnologiju u pričanju priča te je svoj posjet plemenu Hadza u Tanzaniji koje je jedno od posljednjih preostalih plemena lovaca sakupljača na svijetu odlučio zabilježiti na način koji do sad u Hrvatskoj nismo vidjeli.
Film smo imali prilike pogledati s još nekoliko posjetitelja i s vama odlučili podijeliti dojmove. VR kino KEK, kao prvo, ne izgleda kao klasično kino s redovima statičnih sjedala, već će vas vjerojatno prije podsjetiti na kafić sa stolićima i rotirajućim stolicama, a ispred vas neće biti filmskog platna. Film koji ćete gledati, dolazi k vama, iz VR headseta.
Iako vam se na prvi pogled može učiniti neobičnim vidjeti ljude s naočalama i slušalicama koji se okreću oko sebe u raznim smjerovima, sve će vam brzo postati jasno stavite li te slušalice i naočale na sebe- jer tad kreće čarolija.
Iz hladnog i tmurnog Zagreba u sekundi ćete se preseliti pod vruće afričko sunce, a u susret će vam krenuti ljudi iz plemena Hadza. Pogledate li oko sebe, brzo ćete zaboraviti da sjedite u udobnoj stolici (koja se okreće za 360 stupnjeva) u kinu, već ćete sve oko sebe moći vidjeti kao da ste zaista tamo, kao da ste se u trenutku teleportirali tisuće kilometara. Okružit će vas prizori i zvukovi jedne druge stvarnosti, a dobit ćete dojam da je dovoljno samo pružiti ruku i dotaknuti ljude i stvari koje gledate.
VR kino KEK je za javnost otvoreno od početka prosinca, a posjetitelji će, objasnio nam je Rostuhar, do kraja godine moći pogledati samo njegov film, dok će od 1.1. uvrstiti i druge, inozemne VR filmove. VR Kino je otvoreno svaki dan, osim ponedjeljka, od 16 do 23 sata. Blagajna kina se otvara 30 minuta prije prve projekcije, a ulaznice možete kupiti i putem web stranice vrkino.kek.hr/.
Odlučite li se pogledati 'Lovce sakupljače', na raspolaganju su vam dvije opcije: samo gledanje filma (koji traje pola sata), ali i event s autorom gdje ćete moći poslušati uvodno predavanje, podružiti se s Davorom, postaviti mu pitanja i sudjelovati u diskusiji.
'To je zamišljeno kao jedno intimnije druženje s maksimalno 25 ljudi gdje ja održavam uvodno multimedijalno predavanje i o 'Lovcima sakupljačima' i dam neki uvod u VR, objasnim susret s tom tehnologijom, a onda ljudi gledaju film pola sata i onda razgovaramo o tome, tu je diskusija, pitanja i odgovori, potpisivanje knjige', objasnio nam je Davor Rostuhar.
Autor nam je otkrio i kako je došao na ideju da snimi VR film.
'Ja svake dvije ili tri godine izbacim neki novi projekt koji je uglavnom plod velikog rada tijekom tog vremena i timova od 15-20 ljudi koji rade na tome. Uvijek pričam priču kroz više medija. Tu je knjiga, ali bude i film ili izložba, a ovaj puta je VR taj neki novi moment uz knjigu. Kako me zanimaju mediji i neki novi načini pričanja priče, primjerice kad je 'Hrvatska iz zraka' bila tad sam među prvim koristio tehnologiju dronova, tako sam sad među prvima počeo koristiti VR tehnologiju za snimanje filmova i pričanje priča. Kad se otvori neki novi format ili novi medij, to otvara neke nove mogućnosti pričanja priča. Sve je novo i uzbudljivo, ništa ne znaš. Nema škola i tečajeva kroz koje možeš naučiti nego sam isprobavaš. Pratio sam razvoj VR-a i ta je tehnologija imala kvrgav početak, još je bila slaba rezolucija, slaba tehnologija i hardverski i softverski, sad je sve to napredovalo. Ja sam zaključio da je to napredovalo dovoljno da se ja uključim u to. Primijetio sam da se polako sve više autora seli u taj novi medij i da se puno toga događa u tom kontekstu. Ja sam htio napraviti prvi VR film u Hrvatskoj', ispričao je on.
Lovci sakupljači su mu, otkriva, zanimljivi iz brojnih razloga, a pleme Hadza prvi put je posjetio prije 10 godina i sad im se odlučio vratiti.
'Ja sam posjećivao plemena kroz svoj rad s National Geographicom, kroz svoje prijašnji putopisni rad sam često boravio u raznim plemenima, a lovci sakupljači su me uvijek najviše zanimali. Ljudi su 99 posto naše povijesti, od kad smo se razdvojili od majmuna do prije par tisuća godina živjeli kao lovci sakupljači, a otad je sav naš hardver i softver evoluirao. Kad smo krenuli u poljoprivredu i stočarstvo, onda je zapravo krenuo razvoj civilizacije koji je donio puno toga dobroga, ali i puno toga lošega. Mi smo prvi put proizveli nekakvo sredstvo za masovno uništenje, mijenjamo klimu na planetu i ne živimo održivo. A lovci sakupljači žive potpuno održivo u svom okolišu. Meni je fascinantno bilo da u 21. stoljeću još uvijek postoji nekoliko plemena lovaca sakupljača koji su tu s nama, dijele naš planet', govori nam Davor.
'Kroz svoji 20 godina rada trudio sam se dokumentirati te kulture koje nestaju. Ovo konkretno pleme, radi se o plemenu Hadza u Tanzaniji, sam prvi put posjetio prije 10 godina, 2013. Odlučio sam se vratiti tom istom plemenu s odmakom od 10 godina da vidim kako se stvari razvijaju i snimiti taj fascinantan način života jednog plemena kojeg ne zanima naš način života, put kojim smo mi krenuli. Oni nisu izolirani, upoznati su s drugim plemenima, sad i s bjelcima, Europljanima, ali odlučuju i dalje živjeti tako kako su živjeli oduvijek, kako smo mi ljudi živjeli oduvijek i to mi je bilo nevjerojatno zanimljivo. Htio ispričati i dokumentirati njihovu priču, a kroz tu priču ispričati jednu veću priču od ljudima, o čovječanstvu, o tome gdje smo, kamo idemo, gdje smo se maknuli od tog nekog održivog načina života, što možemo mi naučiti od njih danas, jer oni ne samo da žive u savršenom skladu s okolišem, već i u savšenom skladu s društvom. Oni su jedino egalitarno društvo na svijetu, gdje nema hijerarhije ni podjele moći, ni između spolova, ni između društvenih klasa, tako da mislim da oni nose jako puno lekcija iz kojih mi možemo jako puno toga naučiti i to sam htio ispričati. VR film je, zbog tog medija koji je potpuno uranjajuće iskustvo, mogućnost da ljudi osjete kao da su tamo s njima, a ovu neku teorijsku i filozofsku priču to pričam kroz knjigu', rekao je.
Zanimalo nas je i je li mu snimanje u VR formatu bilo tehnički zahtjevnije od standardnog snimanja.
'Nije puno zahtjevnije. Drugačija je kamera. To izgleda kao jedna kugla koja na sebi ima šest kamera, a ja nisam iza kamere. Ono što je glavna razlika je to što u standardnoj fotografiji i videu vi imate taj frame, vi birate što stavljate u kadar. Taj kadar je ograničen. Vi kad promatrate taj kadar, vi ste u ovom svijetu u kojem jeste, a u VR nema tog framea, nego tamo gdje stavite kameru, vi snimate okolinu od 360 stupnjeva oko sebe, a kad gledate to što kamera gleda vi se isto možete okretati u prostoru. To je zanimljivo za pričanje priče jer ti prilikom standardnog snimanja određujete gdje će ljudi imati pažnju, a ovdje se morate na drugačiji način igrati s ljudskom pažnjom tako da je to vrlo kreativan medij i vrlo zanimljiv. Ja sam to pokušao napraviti najbolje što sam znao s tim da sam imao sreću da sam bio u kontaktu s nekim vrlo uspješnim snimateljima VR-a koji su danas najbolji na svijetu u tome i da su mi dali neke savjete’, ispričao nam je Rostuhar.
