Ove godine obilježava se stota godišnjica rođenja velikoga splitskog umjetnika Frane Missije. Iako se mahom ogledao u slikarstvu aktivno istražujući granice i mogućnosti toga likovnog medija, Missia je ostavio i nekoliko zanimljivih ciklusa grafika, skice za scenografije kazališnih predstava te niz ženskih figurina u terakoti. Prva opsežna retrospektiva pod nazivom „Stvaralački nemiri‟, u organizaciji Muzeja grada Splita, uključuje autorovih osamdesetak radova i pokazuje razmjerno velik vremenski raspon njegove likovne kreativnosti: od akvarela nastalih još 1948. i 1949. godine pa sve do slika i skulptura koje stvara u posljednjem desetljeću svoga životnog puta, od kojih je najkasnija ona iz 2013. godine.
Uz važna antologijska djela iz svih Missijinih stvaralačkih faza, na izložbi će se neki radovi pokazati prvi put jer su pronađeni naknadno ili su prispjeli iz Amerike nakon autorove smrti, gdje su se neko vrijeme čuvali u zakupljenom kontejneru u njujorškom Queensu.
Autor izložbe, dr. sc. Dalibor Prančević, izvanredni profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu, istraživanje likovnog opusa Frane Missije započeo je prije desetak godina, tijekom kojih je realizirao nekoliko izložbi i napisao opsežnu monografiju Frano Missia. Lutajući slikar: kronopis jednoga umjetničkog puta, koja je objavljena 2019. godine u suizdavaštvu Filozofskog fakulteta u Splitu i Muzeja grada Splita. „Izložba je zamišljena kao kritička retrospektiva koja odabire i analizira najbolje dijelove likovnog stvaranja Frane Missije.
Iako je njegov opus prilično heterogen, mogu se jasno razlučiti određene likovne problematike kojima se umjetnik bavi, kao i karakteristični tematski ciklusi. Na izložbi će se moći vidjeti radovi iz svih stvaralačkih faza Frane Missije, a posebno je apostrofiran Missijin rad u scenografiji, s prikazom dvije skice za dramu Tennesseeja Williamsa Tetovirana Ruža u režiji Lloyda Richarda, prvog afroameričkog redatelja na Broadwayu.‟
Muzej grada Splita svojim je poslanjem uključen u stvaranje odnosa koji umjetnici razvijaju sa svojim gradom. Iako primarno povijesni muzej, likovne zbirke i galerijski prostori daju jedinstvenu priliku da muzejski kustosi samostalno ili u suradnji s vanjskim stručnjacima kreiraju sadržaj iznimne umjetničke i kulturološke vrijednosti, kao što je ovdje slučaj. Veza između Muzeja grada Splita i Missije još je i dublja budući da se Muzej pojavljuje u Franinoj biografiji kao mjesto prve samostalne izložbe 1962. godine i mjesto promocije monografije 2019. godine.
„Uz vrijedna umjetnička ostvarenja koja donosi ova retrospektivna izložba, a neka od kojih se izlažu po prvi put, važno nam je da građani Splita upoznaju lik Frane Missije. Naime, inspirativna biografija te nevjerojatna životna radost koju sam imala prilike i osobno doživjeti u posljednjim mjesecima njegovoga života kada smo pripremali izložbu u Galeriji Meštrović, koju nažalost nije vidio, važan su izvor inspiracije koju je moguće preuzeti i u vlastitom životu te baštiniti iz njegovih umjetničkih ostvarenja‟, izjavila je Vesna Bulić Baketić, ravnateljica Muzeja grada Splita.
Spiritus movens ovoga lijepog projekta jest umjetnikova supruga Jelena Missia: „Za mene osobno ova izložba, povodom jubilarne 100. godišnjice rođenja mog supruga, izuzetno je važna. Frano je bio vrlo skromna, samozatajna osoba, koji je najveći dio života proveo u inozemstvu, najduže u Parizu i New Yorku. Vjerojatno zbog toga njegovo djelo u Hrvatskoj je vrlo slabo poznato. Nijedna njegova slika nije izložena u nijednom muzeju ili galeriji u Hrvatskoj. Nadam se i duboko vjerujem da će ova izložba znatno pridonijeti, kako je napisao dr. Belamarić u recenziji Franine prve i jedine monografije da Frano Missia na velika vrata uđe u povijest umjetnosti Hrvatske. Najviše od svega željela bih da se što prije, još za mog života, nađe neka kulturna institucija u Hrvatskoj koja bi na dostojanstven način izložila Franina djela kako bi bila na uvid javnosti. To bi bio Franin i moj poklon našoj domovini Hrvatskoj.‟
Frano Missia (Split, 23. travnja 1924. – Split, 28. ožujka 2018.) umjetnik je iz Splita koji je do kraja života zadržao i svoje međunarodne adrese u Parizu i New Yorku. Studij strojarstva završio je na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1957. godine. Tada započinje i studij kazališne scenografije na Kazališnoj akademiji u Zagrebu u klasi Kamila Tompe, koji nikada nije uspio završiti zbog odlaska u Pariz 1958. godine. U Parizu je bio angažiran na poslovima tehničkog usmjerenja istovremeno umjetnički stvarajući te sudjelujući u likovnom životu.
Godine 1968. odlazi u New York pragmatično iskoristivši svoju diplomu strojarstva koje je tada bilo deficitarna struka. Međutim, u New Yorku nastavlja svoje umjetničko obrazovanje pa se 1970. godine upisuje na diplomski studij slikarstva i scenografije na Hunter Collegeu (New York City University), završivši ga 1973. godine. Na istom je sveučilištu dvadesetak godina sudjelovao u nastavi na Odsjeku za likovne umjetnosti izvodeći nastavu iz deskriptivne geometrije i perspektive. Doktorat s temom iz pedagogije umjetnosti („Painting the Nude by Male Artist sin Western Art‟) obranio je na Teachers Collegeu njujorškog Columbia Universityja 1993. godine. Do kraja je života živio i stvarao u Splitu, Parizu i New Yorku.
