Voditeljica i strastvena putnica Edina Pršić Babić sa suprugom Stjepanom odlučila je obilježiti početak nove godine u jednom od najživopisnijih dijelova svijeta - Vijetnamu. Svake godine 31-godišnja Zagrepčanka sa suprugom, 35-godišnjim nogometnim trenerom nastoji otići na barem jedno putovanje, ondje gdje nikada nisu bili, a čari ove daleke destinacije odmah su je osvojile. Otkrila nam je dojmove o ljudima, običajima i gastronomiji Vijetnama te podijelila anegdote i korisne savjete za one koji sanjaju o putovanju u tu zemlju beskrajnih rižinih polja, tirkiznih voda i nezaboravnih okusa.
Što vas je potaknulo da odaberete Vijetnam kao destinaciju za novogodišnje putovanje?
Razmišljali smo o nekoliko opcija, ali kada smo se raspitivali o iskustvima poznanika i prijatelja koji su već bili u Vijetnamu, svi su govorili isto: 'Otiđite tamo, oduševit ćete se.' A i volim princip - što različitije, to bolje! Mislim da je veliki privilegij i sreća biti barem nakratko dio neke drugačije kulture, potpuno različite od naše. Uvijek me iznova inspiriraju takva iskustva.
Koliko ste dugo planirali putovanje i kako set se pripremali?
Zapravo je dugo trajao dogovor gdje bismo i kada mogli otići jer uvijek je izazov uskladiti poslovne obaveze, a lipanj i prosinac su uglavnom naši mjeseci odmora. Najviše smo se pripremali razgovarajući s ljudima koji su već posjetili tu destinaciju te čitajući razne informacije na internetu i putopise. Nismo se trebali cijepiti pa je jedina briga bila što ćemo staviti u kofere i premašujemo li dopuštenu težinu.
Kakvi su bili prvi dojmovi o ljudima, kulturi i atmosferi u Vijetnamu?
Obišli smo jug, središnji dio te sjever Vijetnama i na svakom sam mjestu stekla drugačiji dojam. Prvo smo sletjeli u Ho Chi Minh (poznat i kao Saigon), najveći grad Vijetnama u kojem živi gotovo devet milijuna stanovnika. Ime je dobio 1976. godine u čast Ho Chi Minhu, bivšem vođi koji i danas ima status božanstva. U Vijetnamu ima više motora nego ljudi, a grad Ho Chi Minh živi 24 sata u danu, ekonomski je i turistički centar države i rekla bih jedan veliki uređeni kaos. Ostaneš pod dojmom te energije, srdačnih i nasmijanih ljudi, malih nakrcanih dućana, hrane, tropske klime... potpuno druga realnost u odnos na našu. U Vijetnamu smo svi nakratko bili milijunaši jer za 100 eura dobijete približno dva milijuna šest stotina tisuća vijetnamskih dongova. Jako pristupačna i jeftina zemlja, gdje možete jesti vrhunsku hranu u najboljim restoranima za vrlo mali novac. Platili smo 17 eura ručak za dvije osobe, a degustirali smo pet različitih glavnih jela uz desert i piće. Vijetnam je zemlja iznimno radišnih, vrijednih ljudi i to me posebno dojmilo. Na ulici nisam srela nikoga tko besposličari i traži novac, a dosta su siromašni. Svi se trude, stvaraju, rade nešto od jutra do navečer. U Hoi Anu smo upoznali četiri sestre koje vode svoj butik s odjećom, gdje možeš kupiti odijelo po mjeri od vrhunskih materijala, recimo kašmira ili lana, i gotovo je za jedan dan. Tamo je cjenkanje obavezno i dio je kulture, što mi je ponekad bilo izazovno i zabavno, a ponekad i umarajuće.
Jeste li se okušali u nečem avanturističkom ili potpuno novom, poput vožnje motorom kroz vijetnamsku džunglu ili kušanja egzotične hrane?
Okušali smo se u vožnji motorom po gradu, što je, vjerujte mi, gore od bilo kakve džungle. To je baš bila avantura jer ipak si u zemlji gdje je motor glavno prijevozno sredstvo, a u prometu baš i nema reda. Na sreću, i to smo proživjeli i preživjeli! Oduševila me priroda, posebno deltom rijeke Mekong koja je najveća rijeka Indokine i izvire na Tibetu. Taj je dio vrlo plodan rižom, tropskim voćem i agrumima, što smo i degustirali. Obišli smo zanatska sela, gdje se uglavnom žene bave trgovinom i nose tradicionalne šešire od bambusa, vozili se čamcima... predivno iskustvo. Jako voli kokos pa sam bila u raju jer na svakom koraku možete kupiti svježu kokosovu vodu i razne delicije.
Vijetnamska kuhinja poznata je diljem svijeta. Koje jelo vas je oduševilo i zašto?
Hrana je zaista fantastična. Vrlo je poznata tradicionalna juha Pho-bo s rižinim rezancima i govedinom. Kako ne jedemo meso, nismo je degustirali ali su za nas pripremali varijacije - istu juhu s povrćem ili tofuom i stvarno je fenomenalna. Uz klasične restorane možete jesti i na ulici, na pločniku uz obično plinsko kuhalo s Vijetnamcima na malim plastičnim stolicama i stolu. Tu je i Banh mi iliti sendvič od francuskog kruha baguette, jer je u prošlosti Vijetnam bio francuska kolonija, punjen mesom, povrćem, avokadom i ostalim sastojcima uz vijetnamske umake. To je više kao usputan snack kada ne stigneš konkretno ručati pa poželiš uzeti nešto s nogu. Bun Cha je također tradicionalno jelo, a potječe iz Hanoija. Na posebnim tanjurima dobiješ rižine rezance, svinjetinu, povrće, slatko-kiseli umak uza začinsko bilje i svježu salatu. Nismo probali, ali svi koji jesu bili su oduševljeni. Posebno oduševljava tropsko voće; mango, papaju, banane, ananas možete kupiti na svakom koraku. Degustirali smo i kobrinu rakiju te skoro svaki dan uživali u kavi s jajima. Ca phe trung u Vijetnamu je jako poznata i popularna: žumanjci se tuku sa slatkim kondenziranim mlijekom dok se ne dobije kremasta pjena koja se polako ulijeva u espresso ili ohlađenu kavu. Jako fino!
Jeste li imali priliku prisustvovati nekom tradicionalnom običaju ili festivalu?
Jesmo. Kako smo veliki ljubitelji kazališta, morali smo posjetiti lutkarsko kazalište u vodi, što je posebna atrakcija Hanoija. Predstave s lutkama na vodi nastale su u selima oko delte Crvene rijeke u 11. stoljeću i to je zapravo bila razonoda za seljake, radnike na rižinim poljima. Kad bi završili posao, zabavljali su se upravo uz priče u kojima su koristili drvene lutke koje su pokretali kroz vodu s pomoću bambusovih palica. Predstavi poseban čar daje tradicionalna glazba koja stvara intiman ugođaj.
Je li vas nešto tijekom putovanja izbacilo iz sigurne zone?
Ništa osim jet laga. Zemlja i kultura potpuno su drugačiji od naše i jasno da samim time izlaziš iz zone poznatog, ali vrlo smo otvoreni i na to gledamo kao na novo iskustvo i priliku da učimo i rastemo kao ljudi.
Postoji li nešto što biste voljeli da ste znati prije nego što ste krenuli na put?
Zapravo i ne. Bili smo dobro pripremljeni.
Što ste naučili o sebi tijekom putovanja? Je li vam neko iskustvo pomoglo da promijenite pogled na život?
Mislim da svakim novim putovanjem, a pogotovo na ovakvom mjestu obogaćuješ svoj život, podsjećaš se što je zaista važno, učiš se iznova poniznosti i zahvalnosti. I sama ta spoznaja, kada iskusiš tu različitost, nekako manje živiš u svom malom oblaku poznatog. Više širiš horizonte i svoju svijest o životu i ljudima.
Tko je bio veći spavalica, a tko istraživač na ovom putovanju - suprug ili vi?
Na ovakvim putovanjima ne želiš dugo spavati kako ne bi nešto propustio. Nikad nije dovoljno vremena za sve što bi htio vidjeti i doživjeti pa koristiš svaki mogući trenutak za istraživanje grada ili mjesta u kojem smo boravili. Dobri smo putnički partneri i sretna sam što suprug dijeli istu znatiželju i ljubav prema putovanjima.
Imate li neku smiješnu ili neobičnu anegdotu koja se dogodila na putovanju i svima je prepričavate?
Imam, ali nije za javnost, vjerujte mi!
Za sve koji se pripremaju posjetiti Vijetnam, imate li koji savjet. Koliko će ih to putovanje koštati, što je najbolje posjetiti, gdje odsjesti, što od suvenira kupiti...?
Vijetnam je stvarno velika država s više od 90 milijuna stanovnika. Tamo ima toliko toga što vrijedi vidjeti i doživjeti da svatko prije polaska na put mora napraviti mini istraživanje i uzeti u obzir broj slobodnih dana. Tamo ne možeš doći iz jednog mjesta u drugo za sat ili dva, mi smo do svakoga grada letjeli avionom. Putopisi su uvijek dobra ideja jer možete detaljno proučiti iskustvo drugih ljudi koji su već bili na nekoj destinaciji. Naša je ruta bila odlična, od juga prema sjeveru posjetili smo tri grada - Ho Chi Minh, Hoi An i Hanoi. Cijena putovanja ovisi o tomu koliko prije rezervirate let i, naravno, kakvom smještaju težite. Što se tiče samog boravka, to je jeftina država s vrlo pristupačnim cijenama, pogotovo u odnosu na nas i trenutačnu inflaciju. Od suvenira su obavezni šeširi od bambusa i trske, domaći med, čaj od lotusa, slastice od egzotičnog voća. I jedan svakako koristan savjet - nemojte se pretrpavati prtljagom jer ćete možda uz suvenire poželjet kupiti i odjeću ili razne druge stvari koje su tamo visoke kvalitete, a cjenovno neusporedive s našim tržištem.
Koja je sljedeća destinacija na vašoj listi želja i dijelite li istu sa suprugom ili on ima neku svoju?
Voljela bih vidjeti cijeli svijet bude li prilike i mogućnosti, tako da je svako mjesto na kojem nisam bila ujedno i velika želja. Razgovaramo, maštamo, predlažemo pa ćemo vidjeti što će prevagnuti... Imamo neke ideje, samo neka je zdravlja.
Više fotografija s Edininog putovanja pogledajte u galeriji: