Roditelji bi djeci trebali pružiti osjećaj sigurnosti i zaštite. Kada je, međutim, odrastanje obilježeno čestim povišenim tonovima i vikom, djeca svijet počinju doživljavati kao nesigurno mjesto. Takva iskustva ne ostaju u prošlosti - često se prenose u odraslu dob, oblikujući način na koji osoba doživljava sebe, druge i odnose.
Stručnjaci upozoravaju da način na koji roditelji upravljaju vlastitim emocijama postaje model za djecu. Kada se sukobi u obitelji odvijaju kroz viku i nekontrolirane reakcije, djeca se osjećaju bespomoćno, a posljedice toga mogu ih pratiti cijeli život.
U nastavku su najčešći obrasci i poteškoće s kojima se suočavaju odrasli koji su u djetinjstvu često bili izloženi vikanju:
1. Nisko samopoštovanje
Odrasli koji su često bili izloženi vikanju skloni su osjećaju manje vrijednosti. Teško im je povjerovati da zaslužuju ljubav i sigurnost. Negativne poruke koje su slušali u djetinjstvu često postaju dio njihovog identiteta, pa razvijaju uvjerenje da „nisu dovoljno dobri“. Promjena takvih obrazaca razmišljanja i suočavanje s unutarnjim kritičarem može pomoći u izgradnji zdravijeg samopoštovanja.
2. Stalna anksioznost
Život u stalnoj napetosti čest je kod osoba koje su odrastale uz viku. Njihov živčani sustav naviknut je na stanje pripravnosti, pa često očekuju najgore. Stručnjaci ističu da tehnike svjesne prisutnosti (mindfulness) mogu pomoći u smanjenju anksioznosti i ponovnom povezivanju sa sobom.
3. Teškoće u prepoznavanju i obradi emocija
Djeca koja nisu imala priliku naučiti kako se nositi s jakim emocijama često kao odrasli ne znaju imenovati niti razumjeti vlastite osjećaje. Riječ je o obrascu koji se često prenosi generacijama. U procesu oporavka može pomoći razvijanje emocionalne pismenosti i učenje novih načina suočavanja s osjećajima.
4. Osjećaj da s njima "nešto nije u redu"
Mnogi odrasli nose duboko ukorijenjen osjećaj srama i uvjerenje da su „slomljeni“ ili neadekvatni. Stručnjaci naglašavaju da je riječ o naučenom osjećaju, a ne stvarnoj istini, te da prihvaćanje vlastitih nesavršenosti može biti ključan korak prema oporavku.
5. Perfekcionizam
Djeca koja su bila izložena vikanju često razvijaju uvjerenje da moraju biti savršena kako bi izbjegla kritiku. U odrasloj dobi to se pretvara u perfekcionizam, koji donosi stalnu samokritiku, strah od pogrešaka i izbjegavanje novih izazova.
6. Izbjegavanje konflikata
Mnogi koji su odrastali uz viku nastoje izbjeći sukobe pod svaku cijenu. Umjesto suočavanja s problemima, povlače se i potiskuju vlastite potrebe, što dugoročno može dovesti do frustracije i nezadovoljstva.
7. Problemi s povjerenjem
Nepredvidivo ponašanje roditelja može narušiti osjećaj sigurnosti, pa takve osobe u odrasloj dobi teško vjeruju drugima. To otežava izgradnju stabilnih i zdravih odnosa te često vodi osjećaju usamljenosti.
8. Strah od emocionalne bliskosti
Bliskost može izazivati nelagodu i strah, osobito ako je u prošlosti bila povezana s boli. Zbog toga osobe podižu emocionalne „zidove“ kako bi se zaštitile, iako im to istovremeno otežava stvaranje kvalitetnih odnosa.
9. Pretjerano postignuće i iscrpljenost
Djeca koja su bila kritizirana često povezuju vlastitu vrijednost s uspjehom. Kao odrasli postaju skloni pretjeranom radu i dokazivanju, što ih može dovesti do iscrpljenosti i sagorijevanja.
10. Teškoće u postavljanju granica
Izgovaranje „ne“ može biti iznimno teško, jer je u djetinjstvu često bilo kažnjavano. Takve osobe često stavljaju potrebe drugih ispred svojih i teško postavljaju zdrave granice.
11. Pojačana reaktivnost ili traženje konflikta
Dok neki izbjegavaju sukobe, drugi ih nesvjesno traže jer im je kaos poznat i „normalan“. Takvi obrasci često proizlaze iz pokušaja da se u odrasloj dobi razriješe neriješeni konflikti iz djetinjstva.
Iako posljedice mogu biti duboke, stručnjaci naglašavaju da promjena nije nemoguća. Razvijanje samosvijesti, rad na emocionalnim obrascima i, po potrebi, stručna podrška mogu pomoći u izgradnji zdravijeg i stabilnijeg unutarnjeg svijeta.
