Postoje riječi koje izgovorimo u trenutku ljutnje, umora ili nemoći, a koje dijete može nositi u sebi godinama. Odraslima to ponekad bude tek jedna rečenica izrečena u afektu, no za dijete ona može postati unutarnji glas koji će čuti svaki put kada posumnja u sebe.
Najbolnije rane nisu uvijek one koje se vide. Neke nastaju zbog pogleda, šutnje, uspoređivanja i riječi koje dolaze upravo od ljudi od kojih dijete očekuje bezuvjetnu ljubav i sigurnost.
Jedna od rečenica koju psiholozi često izdvajaju kao posebno tešku za dijete jest: 'Razočarao/la si me.'
Iako roditelj možda želi izraziti nezadovoljstvo nekim djetetovim postupkom, dijete često ne čuje poruku: 'Nisam zadovoljan onim što si učinio.' Umjesto toga može čuti: 'Nisam dovoljno dobar.'
Dijete još nema emocionalnu zrelost da odvoji svoju pogrešku od vlastite vrijednosti. Ako često sluša da je razočaranje, problem ili neuspjeh, može početi vjerovati da ljubav mora zaslužiti savršenstvom, piše Stil.
Riječi roditelja postaju djetetov unutarnji glas
Roditelji su prve osobe od kojih dijete uči tko je i koliko vrijedi. Kada ga ohrabruju, ono gradi osjećaj sigurnosti. Kada ga često kritiziraju, vrijeđaju ili uspoređuju s drugima, može razviti uvjerenje da nikada nije dovoljno dobro.
Rečenice poput:
'Zašto nisi kao tvoj brat ili sestra?'
'Od tebe nikada ništa neće biti.'
'Uvijek sve pokvariš.'
'Sramim te se.'
'Nisam se ni trebao/la toliko truditi oko tebe.'
mogu ostaviti dubok trag, čak i kada roditelj kasnije zaboravi da ih je izgovorio. Dijete ih često ne zaboravlja.
Kritika ponašanja nije isto što i odbacivanje djeteta
Svako dijete griješi. Uloga roditelja nije da nikada ne pokaže ljutnju ili razočaranje, nego da nauči razgovarati tako da dijete razumije svoju pogrešku, ali ne izgubi osjećaj vlastite vrijednosti.
Umjesto 'Ti si neodgovoran' bolje je reći: 'Ovo što si napravio nije bilo odgovorno. Hajdemo vidjeti kako sljedeći put možeš postupiti drugačije.'
Umjesto 'Nikada nećeš uspjeti' važnije je reći: 'Ovoga puta ti nije uspjelo, ali možemo pokušati ponovno.'
Djetetu su potrebne granice, ali još više od toga potrebna mu je sigurnost da je voljeno čak i kada pogriješi.
Najvažnije riječi koje dijete treba čuti
Nijedan roditelj nije savršen. Svi ponekad povisimo ton, kažemo nešto zbog čega kasnije požalimo ili reagiramo iz umora. Važno je prepoznati takve trenutke i pokušati popraviti odnos. Ponekad jedna iskrena rečenica može izliječiti ono što je druga povrijedila: 'Pogriješio/la sam. Nisam ti to trebao/la tako reći. Volim te i kada pogriješiš.'
Jer dijete ne bi trebalo odrastati vjerujući da mora biti bez greške kako bi zaslužilo ljubav. Najveći dar koji roditelj može ostaviti svom djetetu nije savršenstvo, nego osjećaj: 'Voljen sam čak i kada nisam savršen.'
