Volimo stilski izričaj mladog i talentiranog redatelja Nevia Marasovića

Najneugodniji trenutak? Kada sam prihvaćao Zlatnu Arenu u Puli, izvalio sam neku glupu foru nakon koje se nitko od 5000 ljudi nije nasmijao. Ne mogu živjeti bez... Bez kave. Tko bi me glumio u filmu o mom æivotu? Rakan Rushaidat me glumi u filmu koji je već snimljen, a Janko Popović Volarić u filmu koji je tek napisan. Serija ili film? Film, jer je zadnji bastion kreativne slobode. Najveći strah? Strah svih slobodnjaka: da me više nitko nikada neće nazvati ni za jedan posao! Da imam nadnaravne moći, to bi bile... Superman ima sve što mi može zatrebati: leti, ima nadljudsku snagu i onu čudnu spiku s laserima iz očiju. Bilo bi, doduše, dobro imati moć telekineze, ali uvijek mogu odletjeti do željenog predmeta i dignuti ga nadljudskom snagom. Na sebi najmanje volim... Prgav sam, sklon durenju i ponekad previše nervozan bez razloga.   U mobitelu imam najviše fotografija... Hrane! Znam da je malo hipsterski, ali ja sam to radio prije svih... Najsretniji sam kada... se ljeti probudim u svojoj kući na Visu, mamuran se bacim metar dalje u more i potom sjednem u obližnji kafić na prvu kavu i cigaretu, čuju se cvrčci i nema nikoga jer se dižem u pola dva popodne. Ljudske kvalitete kojima se divim... Skromnost i empatija. Horor ili komedija? Ovisi. Ako je dobar, može me dirnuti i danski pornić iz sedamdesetih. Stražnjica ili grudi? Uvijek sam imao neki fetiš na ženske guze, hi, hi... Na što najviše trošim novac? Na hranu, piće, izlaske.   Negativne i pozitivne strane života u Zagrebu? Negativne su što je grad relativno malen i svi se znaju, a pozitivne su što je grad relativno malen i svi se znaju. Knjiga koju bih volio ekranizirati? Nešto od Julesa Vernea. Recimo, radnja romana ‘Mathias Sandorf’ u cijelosti se događa u Hrvatskoj. Prvo u Pazinu, a potom u Dubrovniku. Druga je knjiga ‘Na Drini ćuprija’. Nisam je, doduše, pročitao, ali ako je dobila Nobelovu nagradu za književnost, onda shodno tome, očekujem da bi moj film dobio Oscara!     Razgovarala: Nikolina Kunić Fotografije: Dražen Kokorić