Nakon studija, posao me odveo u Washington DC, a zatim u North Carolinu. Bila sam zadovoljna svojom svakodnevicom, no onda sam se uvjerila da je život prepun iznenađenja ‒ na dobrom i simpatičnom hrvatskom započinje svoju priču Francuskinja Florence Denancé Habek. Ono što joj se tada, prije nešto više od deset godina dogodilo, i danas joj zvuči poput scenarija nekog romantičnog filma. “Sjećam se kao da je bilo jučer. Prijatelji su me pozvali na jednu večeru. Za mojim stolom sjedili su Europljani, a pored mene je sjeo muškarac koji me odmah zaintrigirao osobnošću, karizmom, samouvjerenošću.” Florence se jednostavno zaljubila i prepustila osjećajima da je vode u smjeru budućnosti. “Prvih nekoliko godina vezu smo održavali na daljinu. Potom sam mu odlučila reći ‘da’ u Hrvatskoj i ostati s njim.” Je li ljubav bila jedini razlog preseljenja? “Apsolutno! Emocije su zaslužne za to. Jednom riječju ‒ ljubav”, smije se Florence dajući do znanja da nikad nije požalila. I sada se jasno sjeća dana kada je tek stigla. “Bio je to 12. prosinca 1998. godine. Bilo je jako hladno, padao je snijeg. Došla sam s puno prtljage. Preplavilo me uzbuđenje i sreća što se nećemo više razdvajati.”
Za Florence je to bio
početak novog poglavlja. “Znala sam što mogu očekivati od Hrvatske jer sam je već nekoliko puta posjetila. Imala sam
pozitivna očekivanja pa mi je, možda, zato bilo lakše”, iskreno priča Francuskinja te priznaje da joj nije bio lako svladati jezičnu barijeru. “Srećom, znala sam engleski i njemački. Suprugova obitelj i prijatelji pružili su mi podršku, zahvaljujući njima, osjećala sam se
kao kod kuće.” Osim u braku s čovjekom kojeg voli, uživala je u istraživanju novih kultura. “Nakon života u Americi pozitivno sam se iznenadila kako je zapravo lako putovati po Hrvatskoj jer su mjesta na maloj udaljenosti. Impresionirale su me prirodne ljepote, a s vremenom sam zavoljela
tradicionalne gastro specijaltete poput sarme.” Danas Florence radi kao marketing menadžerica u zgrebačkom uredu internacionalne kompanije, večeri provodi s obitelji… No uz sve to i uz sve blagodati koje je pronašla u novoj zemlji,
nedostaju joj roditelji i sestra. “I šetnja rodnim gradom Honfleurom, vrlo posebnim mjestom u Francuskoj. To je zaštićena luka iz 16. stoljeća na obali mora u Normandiji.” Zato barem jednom godišnje odlazi u
Francusku, što je ujedno i poticaj njezinoj 11-godišnjoj kćeri i tri godine starijem sinu da što bolje upoznaju francusku kulturu za koju kaže da je slična hrvatskoj. “Obje su zemlje ponosne na svoje prirodne ljepote i kulturno nasljeđe.
Njeguju se društveni odnosi, ljudi su srdačni i otvoreni.” Upravo u takvom društvu Florence provodi slobodno vrijeme, a često odlazi i na
jahanje, u šetnju Zagorjem, zimi se relaksira u toplicama, ljeti na Jadranu… I da, svako se jutro budi sretna jer se odvažila pustiti ljubav u svoj život.
Fotografije:
Matea Smolčić Senčar 