Tražite novi oblik relaksacije? Opustite se uz ritam bubnjeva

DJEMBE Možemo ga još zvati kraljem afričkih bubnjeva ili simbolom radosti i slavlja. Izvor njegove snage je u samoj njegovoj strukturi. On je spoj dviju životnih sila - životinjske kože i tvrdog bjelogoričnog drveta. U afričkoj tradiciji smatra se da drvo u sebi nosi sve znanje univerzuma. Njegovo korijenje prodire duboko u zemlju dok mu grane dotiču nebo, te je na taj način u stalnom doticaju sa silama koje su skrivene oku čovjeka. Ako pomislimo na organsko znanje koje je drvo apsorbiralo, počinjemo uviđati da se u bubnju nalazi golema snaga i da je živ. “Netko ima više, a netko manje sluha, ali glazba je svakako univerzalna. Djembe je po meni odlična  terapija zvukom, a najljepše od svega je što svaki polaznik ima slobodu u izričaju. Ne mogu se pohvaliti velikim iskustvom, ali ostao sam fasciniran kada sam vidio da na djembe tečaju sudjeluju gluha i slijepa djeca koja, naravno uz stručno vodstvo, uspješno bubnjaju s ostatkom grupe. To je jedan od ljepših prizora kojem sam svjedočio”, iskren je bio Frano Domitrović, voditelj na Prvom Radiju. POVIJEST  Djembe bubanj potječe od naroda Malinka i Susu, iz Malija i Gvineje, no udomaćio se i u Senegalu, Obali Bjelokosti, Gani, Burkini Faso i drugim zapadnoafričkim državama. Iako nitko ne može sa sigurnošću reći koliko je djembe star, neki smatraju da datira čak od 500. godine pr. Kr. U zapadnoj Africi svira se na svim svetkovinama i prigodama. Zbog svoje moći da pokreće ljude, afrički majstori nazivaju ga  “magični bubanj”,  a zbog duge povijesti upotrebe u afričkoj iscjeliteljskoj tradiciji,  poznat je još i kao “iscjeljujući bubanj”. POGODNOSTI  Dobrobit koja nastaje prakticiranjem bubnjanja, kako nam je otkrio 31-godišnji Frano, neprocjenjiva je i ne odnosi se samo na fizičko nego i na psihičko zdravlje, što njemu kao radijskom voditelju u svijetu povećanog stresa puno znači. Frano se oduševio i kada je saznao da, osim što bubnjanjem jača imunosni sustav, opušta negativne osjećaje i emocionalne traume. Napisala: Jadranka Tomić Fotografije: Dražen Kokorić