Bilo je to godine 1998., taman nekoliko  mjeseci prije nego što ćemo postati velika nogometna velesila. Godina je to koja se pamti ne samo po Ćirinu razbijenom Rolexu u svlačionici i ludilu na ulicama Lijepe Naše, nego i po jednom povijesnom izlasku u klub Gjuro II. Gledao sam je cijelu noć, izgledala je egzotično... preegzotično za ovaj, meni tada velik grad. Frend Mario je snimao svoju, a ja svoju, no ja sam, za razliku od njega, uletio dotičnoj egzotičnoj i to taman kad je krenula prema izlazu. Ulovio sam je tek na tramvajskoj stanici nasuprot ulazu i pozvao je usred rane zore pred svim njenim frendicama (dvije) na kavu. Rekla je da ne može jer ide doma. Rekoh joj da ni ja ne pijem kavu u ovo doba, mislio sam ovih dana, nekad... Kaže ona meni - ipak NE uz popratni par kolutajućih okica poput onih koje moja nećakinja koristi kada joj se nešto preočito ne sviđa u tom trenutku. “Uh, kakav f... off” pomislih, pocrvenih, ali dostojanstveno odšetah natrag u klub po frenda. Iako sam dobio pedalu za suvenir, bilo je nešto moćno u tom uletu. Osjećao sam se živim i ponosnim pred samim sobom. Što bi tek bilo da sam je pokupio iz prve...pffff, samo nebo zna! Sve u svemu, treba to probati. Frend se pored tebe smije i govori ti da si faca jer si barem probao i izgovara one kultne riječi “još ćete se vi sresti”. Na to se i ja nasmijem. Frend ne bi bio frend da ne izgovara sranja kad ti najviše trebaju. Za koji dan, gle čuda! Pokazalo se da dama ide s njim u srednju (Primijenjena) i da je dobra s njegovom frendicom. Bili smo na kavi učetvero dok si rekao keks. Okej, mala mi se sviđa, ali puno filozofira za moj ukus, tj. stvari idu presporo i brije na prijateljstva. Mrak! Nazirem li ja to f... off i drugi put? Nakon što mi dojadi isprobavati ulete sa svih strana, dižem sidro vidno izmoren od taktiziranja i prijateljske spike. Usput vam napominjem, dragi moji mlađi čitači, da si curu nekada mogao dobiti samo na fiksni telefon i to u točno određeno vrijeme. Do nje se, naravno, dolazilo preko mame, tate ili seke uz pristojno: “Dobar dan, Ivan ovdje, molim vas mogu li dobiti...?” Odlazim ja tako dignuta čela iz priče koja niti smrdi, niti miriše, a, vidi vraga, nedugo nakon toga ona se javlja i u oku joj sjaj koji prije vidio nisam. Iako je taj sjaj meni tada malo značio, lijepo ga je bilo vidjeti. To je sjaj životne lekcije koja se zove gospodin Neuhvatljivi. Od toga trenutka žene postaju ne samo opsesija, što su bile i do tada, nego i zanimljive. Jako, jaaako zanimljive. Što smo gori, vi ste bolje. Amen. Gotova kolumna. Sva sreća, u redakciji nije nestašica papira pa ‘ajmo mi ipak dalje stopama gospodina Neuhvatljivog. Ima jedna sporija pjesma Kanye Westa “Everything I am” u kojoj samorazarajući egomanijak Mr. West na kraju refrena mudro recitira “Everything I’m not, made me everything I am”. Gospodin Neuhvatljivi je nekada davno u srcu bio romantičar pun ljubavi i pažnje rezervirane samo za vas, a sada je sve to manje-više isto, ali uz superiorniju dozu ljubljenja i obožavanja samog sebe. U njegovo ime vam se zahvaljujem.

Vama ženama, prije svega, hvala što nas donosite na ovaj svijet u kojem bi bez vas bilo zijevanje od dosade 24/7. Svemu nas naučite pa tako i zlatnom pravilu da ne smijemo skakati oko vas jer vi ste mace. Svako muško dijete bi sa 7 - 8 godina trebalo dobiti macu za kućnog ljubimca da nauči osnove. Dođete kad je vama interesantno, a obično je itekako interesantno kada vas ne primjećujemo. Barem ne previše. Stvarno ste proklete i prokleto dobre istovremeno. Definitivno zaslužujete porciju gospodina Neuhvatljivog. On dolazi poput mješavine lava i vuka. Nikada ne možeš provaliti je li sit jer i u svom najgladnijem izdanju ponaša se kao da doma ima najfiniju sarmu. Besraman je i snima te jednom kompletno od glave do pete da skužiš koliko si mu dobra i napeta, a sve ostalo jedva primijetiš. No, ne zaboravi da te on cijelo vrijeme vreba i vrti filmove u glavi, a rijetko kad zaboravlja svoju dragocjenu 1998.godinu! Njegova elegancija je njegovo najjače oružje, a njegov bezobrazluk je savršen jer ima idealan tajming. Njegove namjere su čiste onoliko koliko i njegova najprljavija fantazija. Misli prljave k’o veš, u džepu keš! Lova ga ne čini čovjekom, kao ni odijelo koje nosi, međutim ta Armani ljuštura mu godi i ne skriva to. Voli fino, voli lijepo, voli sebe pa onda tebe... no tko ne voli, neka baci kamen prvi. Ima manire i fino je odgojen, ali ne pretjeruje s tim. Jednom otvori vrata automobila, a drugi put mu to nije ni na kraj pameti. Njegova prevrtljivost i nepredvidivost privlače jače od gravitacije, a kad skine Armanija, stvari postaju zabavne. Zadovoljava pa tek onda biva zadovoljen jer za njega seks nije krajnji cilj, već neizostavan kanal komunikacije. Gospodin Neuhvatljivi je zapravo klinac u duši i ta igra lovice je njegova omiljena zabava koja mu pruža dostojan izazov, intelektualno i fizički. Nekako to igranje s vama ženama daje smisao i motiv za jutarnje ustajanje iz kreveta. Ipak se sve vrti oko vas, nemojmo se zavaravati. To što svi ne skačemo za vama kao jeleni, to je samo dokaz da za nas ima nade. Muški mozak se također razvija i niste u stanju sa svim mačorima manipulirati, a ta manipulacija je nešto što vam je davno urođeno i stoga vas skroz kužim. Imam nećakinju od 4 godine i ove fore koje nam svima sad prodaje, prodavat će i za 15 godina. Provjereno 1 kroz 1.
E sad, dolazimo do onih trenutaka kada uspijete malo dohvatiti Neuhvatljivog. To, naravno, ne traje dugo, dajete mu i dušu i tijelo jer vi ne možete dati samo tijelo. Vi ste dame, zar ne? Da, da... Neuhvatljivi je malo usporio i poklonio vam svoju pažnju i vrijeme pa se ponadate da je pao na foru. Aha, da baš! To je kao da kažete da ste bile s Robertom De Nirom u New Yorku početkom 90-ih. Big deal, pa sve su bile tada s njim, ali nijedna ga nije ulovila. Da ne ulazimo u prevelike filozofske rasprave, sve se svodi na to da ono što ne možemo imati na prvu, golica našu bujnu maštu. Što smo duže mi momci u svom filmu, vama ženskim glavama smo napetiji i što ustrajnije brijemo po svojem, to je veća šansa da poludite za nama. Moj vrlo dobar prijatelj iz Splita rekao je davnih dana: “Dok ona, brate, nije luda za mnom, to nije to. Ona mora biti luda, mora vidit Boga u meni!” Tada mi je malo bila glupava ta njegova izjava, a sad je potpisujem od A do Ž. Frajeri, suit up i glavu gore, jer biti awsome je debelo in. Vi curke, letite, slinite i poludite za nama da svi skupa napokon budemo sretni i ulovljeni. Htjele ste dominaciju, pa sad evo vam, izvolite i navalite! Fotografije: Dražen Kokorić Styling: Lea Krpan Šminka: Seka Kožul Snimljeno u prostoru hotela Esplanade