Svijet u kojem živimo nije idealan! Svi imamo brige, probleme ili barem izazove koje valja nadvladati. Čovjeku je, izgleda, suđeno biti u vječnoj borbi suštih suprotnosti da bi se kroz tu borbu uzdignuo i izdignuo ponad svega. U tomu nam pomaže i kao svjetionik služi religija. Budizam, recimo, u svojim temeljima filozofskog učenja tvrdi da je svijet pun patnje i da je jedina svrha i cilj osloboditi se iste. U kršćanstvu je patnja, također, put do katarze ljudskog bića i ne treba je shvaćati zdravo za gotovo. Zapravo sve religije govore o tomu da je čovjekov put do sreće i ispunjenja u svakom trenutku njegov jedini zadatak i da mu je predodređeno živjeti u jedinstvu s Bogom. No ne bih htio previše ulaziti u širinu duhovne misli, nego bih sljedeće rečenice pokušao svesti na praktičnu svakodnevicu borbe sa samim sobom.

Što sam to ja učinio da ovaj svijet bude bolje i ljepše mjesto za život? Što uraditi da mi dan prođe s osmijehom na licu? Osobno se trudim ustati čim ranije. Jutro je za mene najljepši dio dana. Volim i dobar doručak da me drži ostatak dana. Trudim se jesti zdravo iako to ponekad nije moguće. No, svejedno, mislim da je odnos prema hrani puno važniji od onoga što sam obukao taj dan. U svakodnevnim poslovima i odnosima s ljudima nastojim biti srdačan i komunikativan, marljiv i pošten. To je ono što cijenim i kod drugih ljudi. Kod kuće igram ulogu muža i roditelja pa me to puni srećom iako obaveze koje sa sobom donosi roditeljstvo nisu male. Za mene je obitelj uistinu temelj društva i sve polazi iz nje. Zapravo, iz sklada u nama samima, iz pozicije mira koji moramo osvijestiti unutar našeg bića. Postupno, prvo kroz misli, potom riječi i na koncu djela! Zar nije mir ono čemu svi težimo?! Sport je divno sredstvo za postizanje psihofizičke ravnoteže. Život je prekratak da bismo dangubili po kafićima i razglabali o svakodnevnim tračevima. Volim sve sportove, i timske i individualne. Odlazak u prirodu, primjerice, planinarenje ili tracking u prirodi idealna je kombinacija za moje zdravlje. Ljeti volim plivati, ali i s ekipom otići na vaterpolo, balun ili košarku. Volim se i “opustiti” u dobrom društvu, čitati, moliti, brati masline... Sve u svemu, volim život i u njemu pronalazim razloge za sreću, a kad nastupi ono suprotno, znam da je tu samo zato da shvatim, razmislim, osvijestim... i na kraju promijenim i primijenim sve ono što je potrebno da mi još jedan dan prođe s osmijehom na licu! Fotografije: Dražen Kokorić