Izgledaš poput princeze iz bajke ‒ rečenica je koju Sarah Ćosić nikada neće zaboraviti jer nakon nje u njezinom životu više ništa nije isto. Kad je te večeri krenula okusiti noćni život naše metropole, nije ni sanjala da će negdje putem sresti svog princa. “Sve dugujem Mardi, jednoj od prvih prijateljica u Zagrebu koja me je povela u noćni izlazak. Bila sam uzbuđena jer nisam znala što Zagreb nudi, a ispostavilo se da mi je ponudio budućeg supruga”, smije se 29-godišnjakinja koja je iz rodne Kanade došla u turistički posjet Hrvatskoj. “Bili smo u klubu na Šalati. U jednom trenutku na ulazu sam vidjela zgodnog Hrvata. Prišao mi je i šapnuo nešto na uho. Nisam ništa razumjela pa sam slegnula ramenima i nasmijala se, a poslije mi je prijateljica prevela što je rekao.” Ostatak večeri Sarah i Ivan proveli su skupa, a nakon dva dana uslijedio je prvi spoj. Brzo im se dogodila i ljubav. Ivan ju je, kaže, osvojio velikim srcem i smislom za humor. To je ono u što je i danas zaljubljena. “Voli se šaliti, od života će napraviti najbolje što može. Prošli smo zajedno puno neobičnih situacija i u svakoj je nastojao zadržati pozitivan stav, čak i kad smo spavali na klupi autobusne stanice u Bostonu. Otvoren je i hrabar, i poput mene voli isprobavati nove stvari. Skroman je i brine o drugima.” No prije sedam godina Sarah se morala vratiti kući u Kanadu.
Foto: Story
“Nakon nekog vremena plakanja zbog velike udaljenosti Ivan se doselio k meni. U Torontu smo živjeli dvije godine, a nakon toga smo odlučili vratiti se onamo gdje je sve počelo.” U međuvremenu su stali pred oltar. Dva puta. “U Kanadi smo imali intimnije vječanje, a u Zagrebu je bila velika fešta.” Ako je pitate je li ljubav jedini razlog što je kupila kartu za Hrvatsku u jednom smjeru, Sarah će odmah reći: “O, da, sve je to radi ljubavi i avanture.” “Kad sam izašla iz zrakoplova, nisam znala nijednu hrvatsku riječ. Sve mi se činilo strano”, prisjeća se diplomirana sociologinja. Usprkos tomu što su ljudi oko nje bili gostoljubivi, srdačni, topli i što se osjećala dobrodošlom, nije sve bilo jednostavno. “Jezik mi je bio najveći problem. Ponekad bih se osjećala zapostavljeno u razgovoru, bila sam frustrirana jer sam na neki način ovisila o drugima na što mi se bilo teško prilagoditi jer sam vrlo samostalna. No kada sam preskočila tu barijeru, sve je postalo lakše, a i naučila sam da je osjećaj zajedništva važan dio sreće.” Nije bilo jednostavno ni ostaviti obitelj i prijatelje. “Posebice kad ne znate što vas očekuje, hoćete li uspjeti izgraditi život u nekoj drugoj zemlji. Obitelj je bila šokirana i pomalo uzrujana. Mnogi su nas pokušavali odgovoriti.” Ali Sarah je znala da je njena odluka ispravna. Pouzdala se u emocije koje su joj govorile da čini pravu stvar. “Avanturističkog sam duha i prihvatila sam priliku isprobati nešto novo. Već pri prvom posjetu Hrvatskoj svidio mi se način života.” Upravo je to ono u čemu najviše uživa, sporiji tempo, slobodno vrijeme. “Ljudi u Torontu su zauzeti, nemaju vremena za druženje, fokusirani su na posao. Ovdje se ipak kvalitetnije živi, ne vrti se sve oko posla.” Nedostaju joj obitelj i prijatelji, i to je, ističe, najveći nedostatak. “Odlaziti kući nije jednostavno, to je putovanje koje moram planirati nekoliko mjeseci unaprijed. Ali moji su nas prošlog ljeta posjetili. Bila je to prilika da upoznaju ovu zemlju, shvate da je sigurna i da može puno toga pružiti.” Sve to Sarah zna jer sa suprugom često odlazi na putovanja po Hrvatskoj, a ponekad prošeta i do Šalate, mjesta gdje je prije sedam godina srela svog Ivana. “I još smo jednako zaljubljeni.” Upravo zato se ne zamara razmišljanjima o budućnosti i kaže da gdje god da je put nanese, zna da će tamo izgraditi dom. Sve dok uz sebe ima ljubav svog života...
Fotografije: Matea Smolčić Senčar
