Book: Što biste rekli, zašto su rane dvadeste lijepe godine?
Možda zbog više hrabrosti i smjelosti koje te godine nose. Na korak si dalje od devojčice, a korak bliže do žene. Tu se vodi jedna tiha borba u kojoj konkretiziraš svoje želje ili ih još tražiš. I ne bojiš se... Svjesno letiš bez znanja gdje ćeš pasti. Bezuvjetno daješ sebe i ideš k svojim željama. Burnije prihvaćaš svijet oko sebe i reagiraš na njega. Želiš promjene i praviš promjene koje ili urode plodom ili ne.
Book: Zbog prirode vašeg posla, možete li reći da ste brže odrasli ili pak da je taj proces kod vas drukčiji?
Mislim da nikada neću moći odrasti iako život na našim podnebljima čak dnevno inzistira i tjera te da gubiš sebe i postaješ sve ozbiljniji i ozbiljniji. Vjerojatno me je i zato put odveo u glumačke vode jer tu nema mjesta za velike ozbiljne ljude i za godine. Gluma je igra. Scena će biti moje vječno igralište u kojem ću se uvijek osjećati bezbrižno. Znam da ću jednog dana u zrcalu vidjeti staricu, ali to me neće uplašiti. Uplašit ću se ako ne budem vidjela sebe.
Book: Jesu li glumice uistinu specifične žene kako se zna često reći?
Mogu biti na prvi pogled specifične, bolje reći tajanstvene. Neke kolegice čak uživaju u toj ulozi tajanstvenosti. Ali ponavljam, samo na prvi pogled. Sve smo i nježne, i grube, i strastvene, i ranjive... Sve što priliči običnom opisu jedne žene.
Book: Kako se osjećate u svojoj koži?
Kao na toboganu.
Foto: Story
Book: Jeste li imali razdoblja kada ste bili nesigurni, nezadovoljni sobom, svojim izgledom?
Naravno, bila sam nesigurna, ali obično u neke svoje odluke. Ishodi takvih odluka većinom su bili dobri, ali opet ta neizvjesnost i strah su uvijek prisutni. A što radim tada? Intuitivno idem k cilju, srcem, i svjesno se pripremim na nove promjene. Nikada nisam ništa činila da nekoga ugrozim. No, najveću zahvalnost dugujem svojoj obitelji koja je imala sluha za moje snove. Često se preispitujem, nekada i previše, ali to je valjda odrastanje, a možda i nešto što će me pratiti cijeli život. A kada je riječ o izgledu, više sam se bavila svojim duhom nego vanjštinom. Izgled je nešto s čime sam rođena i tu ne mogu ništa promijeniti, mogu samo prihvatiti, a duh je nešto što treba konstantno njegovati i dopunjavati.
Book: Na koju ste osobinu najponosniji?
Ne očekujem da padne s neba ‘bolje sutra’, nego idem k tome. Možda je naziv te osobine - radoholičar, a možda i zanesenjak (smijeh)
Book: Kojoj se ženi divite?
Svojoj sestri i majci.
Book: U čijoj biste se ženskoj koži voljeli naći jedan dan i zašto?
Zanimljivo pitanje jer nikada nisam razmišljala o tome. Možda zato što je priroda mog posla takva da imam priliku/privilegij osjetiti mnoge žene oživljavajući ih, bilo na sceni u kazalištu ili ispred kamere. I to je doista čaroban osjećaj jer moj zadatak je braniti svoj lik i na taj način sam mnoge, čak i osobne predrasude srušila.
Book: U kojem biste se smjeru željeli razvijati?
Biti bolji čovjek.
Razgovarala: Maja Šitum
Fotografije: Mare Milin
