Svi su luksuzni hoteli komforni. Mali luksuzni hoteli su i dodatno ekskluzivni zbog ograničenog broja soba. No samo su neki od njih poetični. U tu rijetku i osobito zavodljivu kategoriju zasigurno spada odavno legendarni obiteljski hotel Le Sirenuse u Positanu. Već sama činjenica da je dobio ime po onome na što puca pogled iz njegovih soba je poetična, kad znate da je prema staroj legendi Le Sirenuse, otočje u Tirenskom moru nadomak Positanu, poznatije pod nazivom Li Galli, drevno obitavalište sirena s kojeg su svojim pjevom vabile moreplovce u zamku. Sićušni mikroarhipelag sastavljen od “četiri i pol otočića” (jer je Vetara samo stijena koja strši iz mora, dok su Gallo Lungo, La Castelluccia, La Rotonda i najmanji, Isca, iako neveliki, doista otoci u pravom smislu te definicije) odavno je sinonim za prestižan odmor u ovom dijelu Mediterana.

To osobito vrijedi za Gallo Lungo, na kojem je u srednjem vijeku (kada je otok često bio na udaru gusara koji su onuda plovili) bio smješten najprije samostan pa zatvor, da bi otok nakon niza povijesnih perturbacija 1922. prešao u vlasništvo ruskoga koreografa Léonidea Massinea, koji se u njega zaljubio tri godine prije, čim ga je prvi put ugledao. Nakon Massineove smrti 1979. otok je 1988. prešao u vlasništvo druge ruske baletne legende, Rudolfa Nurejeva (1938. – 1993.) koji je na njemu proveo sretniji i mirniji dio posljednjih godina svoga kratkog i burnog života, da bi 1996. godine prešao u ruke novog vlasnika pa je i danas nedostupan javnosti, osim rijetkim sretnicima koji ondje unajme vilu za odmor.
Jednako zavodljivo, poput neodoljiva pjeva sirena, ali u stvarnom životu i sadašnjem vremenu, hotel Le Sirenuse djeluje na sve koji ga jednom vide ili posjete. Natopljen obiteljskom poviješću i okružen koncentriranom ljepotom Mediterana, on je već gotovo sedam desetljeća sinonim visokog hotelijerstva ovoga kraja. Otvorilo ga je, odmah nakon Drugoga svjetskog rata, četvero potomaka napuljske obitelji Sersale, Aldo, Paolo, Franco i Anna. Pompejanski crveno i bijelo zdanje uklesano po sredini obronka u strmo, stjenovito priobalje Positana, naslijedili su od predaka plemenitog podrijetla koji su ga u 18. stoljeću, kao markizi Sersale, koristili kao ljetnikovac.
Od četvero utemeljitelja Le Sirenuse danas je živ jedino Franco, koji s nesmanjenim žarom nabavlja antikvitete za zbirku kojom se obitelj i hotel ponose. Otvoren 1951. sa samo osam soba i velikom terasom, hotel je dvije godine poslije dobio golemo i sasvim osobito priznanje, kad ga je u svom eseju “Positano”, objavljenom u Harper’s Bazaaru 1953., slavni američki književnik John Steinbeck (najpoznatiji po djelu “Istočno od raja”) ovako opisao: “Otišli smo u Sirenuse, staru obiteljsku kuću pretvorenu u prvoklasan hotel, besprijekorno čist i cool, s viticama vinove loze nadvijenim iznad blagovaonica na otvorenom. Svaka soba ima svoj mali balkon i gleda preko morskog plavetnila na otoke sirena, s kojih su te dame tako umilno pjevale.”
Još od 1970. uvršten u prestižnu listu najboljih na svijetu (“Leading Hotels of the World”) s vremenom je dobio današnji izgled, veličinu i pet zvjezdica te sa svojih 59 soba i apartmana te popratnim sadržajima već dugo predstavlja standard za savršenstvo u kategoriji luksuznih butik hotela. S obzirom na impresivnu zbirku antikviteta kojom je opremljen, Frette posteljinu i ručnike u sobama, vintage Riva motorni čamac iz 1972. kojim se gosti prevoze na izlet do obližnjeg Caprija, restoran La Sponda “ukrašen” Michelinovom zvjezdicom, mozaicima ukrašene bazene i vlastiti parfem kreiran njemu u čast, to je doista lako razumjeti. I teško dostići. Napisao: Ivan Lozić Fotografije: © LE SIRENUSE Press & EAU D›ITALIE Press