Trenutačno sve bruji o knjizi koja vrtoglavo osvaja svijet, a dolazi iz Pariza, i to iz pera triju vrlo zanimljivih i društveno utjecajnih Francuskinja: ‘How to Be Parisian, Wherever You Are’ (Kako biti Parižanka, gdje god bili).
Ona vrvi citatima poput Fellinijeva: „Nikad ne vjerujte ženi koja ne voli jesti, sigurno je grozna u krevetu!“ do tipično pariških smjernica o ljubavi, stilu i lošim navikama jer u Parizu ste obicna outsiderica ako:
- ne prelazite cestu ondje gdje ne smijete- i dalje se ne bunite što ne smijete pušiti unutra- ne spavate s pletenicom tako da svi mislite da ste se seksali- ne kasnite stalno zato sto ste, zapravo - prezauzeti!
Neku zanimljivu paralelnu inačicu, nažalost, nisam mogla povući, a, opet, željela sam za ovaj rođendanski broj napisati odu našim lijepim Zagrepčankama, što sam i sama s ponosom, te sam, naravno, za emergency call nazvala – koga? Mamuuu :)
Ona je uobičajeno krenula od prapovijesti, od 20-e, 30-e, sve do 50-ih i bilo je gotovo nemoguće zaustaviti je:
„Lanice, Zagrepčanke ti nikada nisu nosile bling-modu! I gdje su nestali svi ti divni materijali od vunenog tvida, tkanja riblje kosti, svilenog i vunenog žoržeta te obavezne frizure ‘kod Mirkeca’?! To je bilo kultno mjesto u gradu gdje se on klanjal s ‘milostiva, kak ste krasni’, bil je jako elegantan i oženil se nekom krasnom balerinom. Pazi, tam ti se išlo svaki dan na počešljanu frizuru, iako su se nosili šeširi i obavezne glase’ rukavice, prijepodne uz haljinu il’ kostimić fural se kaput od tvida s obaveznim finim krznenim ovratnikom, a navečer mala haljina s jaknom od plave il’ srebrne lisice. Sve se šivalo po mjeri, poput houte-couturea u Parizu, kod legendarnih Tilde Stepinski i gđe Tončić, a figura i kroj bili su najvažniji. Uz tanki strukić obavezni asesuar bili su broš i biseri.
Postojala je velika
tradicija priređivanja večera u kućama za 10 pa sve do više od 20 gosti, sa 3 - 5 gangova uz velike konverzacije s obaveznim causerom (onaj koji priča duhovite anegdote i zabavlja cijelo društvo) i tu su se skupljali društveno značajni ljudi, od liječnika, sveučilišnih profesora pa sve do umjetnika, pisaca i sličnih... Dobar miks.
Subotom, obavezno kazalište, a poslije soupiranje (tj. kasna večera) u Gradskom podrumu, gdje su se skupljali intelektualci, ali i srednji građanski sloj, a kuloari su nam bili mjesto vatrenih diskusija i smijeha, a bavili smo se i najstarijom ljudskom zabavom, tj. tračanjem, nevino, naivno, a katkad i opasno:
tko se s kim družio na aperitivu u
kavani Korzo, tko je zrihtan s mamom prošetao promenadom Zrinjevca i tko je najljepše izgledao na novinarskom balu u Esplanadi? I tada je najvažnije bilo vidjeti i biti viđen, a nikako se nije smjelo biti viđen u raznim koketiranjima.
Ne d’o Bog afere! Zagrebački brakovi čvrsto su se čuvali i preživljavali priče. Nedjeljni ručak bio je obavezan, okupljalište obitelji točno u 12.30 s cvećem u ruci, i ne daj Bože da se zakasni. Takav
tradicionalni život gotovo je nestao, što je sudbina evolucije svih velikih gradova u svijetu.“
Danas, Zagrepčanka i dalje ne voli bling-modu. Isfenirana je gotovo uvijek, čak i kada si to ne može priuštiti pa se isfenira sama. No, postala je nestrpljiva,
želi sve, i to odmah. Neovisna je koliko može biti: ima stan, auto, posao u kojem uživa. Udaje se da bi imala obitelj i djecu i handla gotovo sve - i karijeru, i topli dom, i vrijeme za sebe i svoje prijateljice, koje su danas važne gotovo kao i suprug. Društveni utjecaj danas je puno vredniji od etikete kaputa koji nosite, i kada imate zaleđe svoga grada, hrabriji ste i poduzetniji. Svoju zaradu dat će na putovanja, stoga radije preferira neki zalogajčić u Lari&Penati ili najnovije streetfood mjesto MondoAka nego preskup riblji restoran. Kultura tijela, vježbanje i zdrava ishrana gotovo su joj imperativ, a samostalnost je na prvome mjestu. Ne želi živjeti udvoje pod svaku cijenu dok sanja o muškarcu svog života: lijep kao
Ryan Gosling, bogat i pametan kao Bill Gates. Sama činjenica da se
George Clooney oženio uspješnom odvjetnicom, karakternog izgleda i koja je već odavno prešla 30-u samo potvrđuje njene teorije očekivanja. Čekajući, sigurno neće sjediti doma, ali ni posjećivati trendovske lokale. Posebice zato što se na narodnjacima ne može ni zamislit iako priznaje da ju je netko jednom odvukao u sitne sate do Urnebesa i da uopće nije bilo tako loše.
Na
društvenim mrežama, priznala ili ne, diskretno je prisutna, a javne osobe ne prati, iako će slasno komentirati nečiji skandal koji je nikako nije zaobišao kod pedikerke, a strastveno će uvijek porazgovarati o modi i to od H&M pa sve do Marije i, naravno, kako s filerima riskiraš duck face.
Priznaje da je grad narastao i donio neki novi puls i zanimljivu interakciju pa i nekoliko zgodnih visokih dalmatinskih odvjetnika, ali nikada se neće pomiriti sa svjetlucavom Mesničkom. Jer u svom gradu ona ipak ima najstrastvenije mišljenje.
I kada mama i ja na kraju ovoga teksta podvučemo crtu,
što ostaje zagrebačka konstanta?
Sočan trač i pitanje kad će taj Ryan Bill Clooney napokon pokucati na moja zagrebačka vrata?
A za razliku od Parižanki, mi barem volimo jesti, pa sad čitajte među redovima;) pusa!
Fotografije:
Matea Smočić