Tihana je zvijer od glumice, ona je drska, buntovna, želi eksperimentirati i radili smo na filmu bez greške. Volim takve glumce kojima možete visoko dignuti letvicu, a “Zvizdan” je bio vrlo zahtjevan za glumce, i oni spremno kreću u lov na visine. Ne postoji osoba u Cannesu koju sam sreo a da nije s velikim komplimentima hvalila glumce u filmu – opisao je redatelj Dalibor Matanić glumicu Tihanu Lazović. U njegovu filmu “Zvizdan”, koji je dokinuo sušu kada je u pitanju prikazivanje domaćih filmova na prestižnom festivalu u Cannesu, mlada Zadranka utjelovila je čak tri uloge i svojom izvrsnom glumom pomogla da žiri 68. festivala “Zvizdanu” dodijeli nagradu “Un Ceratin Regard”. Bila joj je to najteža glumačka zadaća s kojom se dosad susrela, ali odlično ju je odradila, baš kao i ulogu u prvom filmu koji je snimila, “Šuti” Lukasa Nole, koja joj je donijela nagradu “Breza” za najboljeg debitanta na Festivalu igranog filma u Puli. Book: Osim po nagradi, kako ćete pamtiti tjedan proveden u Cannesu? Po mojoj predivnoj filmskoj ekipi, druženju, plakanju, smijanju... Uživali smo svake sekunde, a Francuzi su nas zavoljeli i dobili smo jako puno komplimenata da izgledamo kao velika, sretna, luda obitelj. Book: Je li festival ispunio vaša očekivanja? Što vas je najviše oduševilo, a što možda i razočaralo? Nisam imala nikakva očekivanja, tako da imam samo predivna iskustva i sjećanja. Ma mi smo super tim, nama bi bilo lijepo i na Marsu. Book: Jeste li dobili neke nove poslovne ponude? Zasad ne, ali Goran Marković i ja smo dobili velike komplimente sa svih strana. Book: Mislite li da će vam se sada, kao glumici iz filma nagrađenog u Cannesu, otvoriti neke prilike koje prije nisu bile moguće? Sigurno je da ćemo dobiti priliku da nas upozna šira publika, u regiji i u svijetu, a samim time i priliku da se svidimo nekome izvan Hrvatske. No, najvažnije je sad da imamo dobar film koji promoviramo.

Book: Što mislite, koliko nagrade uopće utječu na dobivanje uloga? Nema tu pravila. Poznajem puno kolegica i kolega koji imaju mnogo nagrada, a nemaju posla i obratno. Svatko ima svoj put, ali naravno da nagrada ne odmaže. Book: S kojim biste redateljem, našim ili stranim, željeli raditi? S Quentinom Tarantinom. (smijeh) Radila bih sa svim redateljima koji vole svoje glumce i poštuju ih. Book: Napisano je “da se na vašim leđima može graditi cijela kinematografija”... Kako se osjećate kada tako nešto pročitate? Kao da to pišu o nekom drugom. Book: Uz vaše se ime u tekstovima često spominje i pridjev hrabra. Biste li i sami opisali tako svoj rad i sebe? Pa sigurno je da nisam opterećena poslom. Ne izgaram da radim ovaj posao po svaku cijenu. Opuštena sam, pa se zato valjda stvari i događaju. Nisam u grču. Vjerujem da će, ako si zaista dobar glumac, za tebe uvijek biti posla. Ne bojim se budućnosti i ne dam da me zastraši. Ako se to zove hrabrost, onda sam hrabra.
Book: Što je najhrabrije što ste napravili? Otišla na prvu audiciju u kazalište sa 16 godina i odlučila – ako prođem to je to, a ako ne, idem raditi nešto drugo. Prošla sam i eto me. Book: U jednom intervjuu ste izjavili da ste jako aktivistički nastrojeni. Kako to pokazujete? Kroz filmove ili... Kroz umjetnost je najljepše progovarati o problemima koji nas muče kao društvo. A i privatno stalno vičem. Book: Radnja “Zvizdana” smještena je u dva susjedna sela opterećena povijesnim nasljeđem. Zamarate li se onim što je bilo? Ili gledate samo naprijed? Mislim da ljudi općenito žive previše u prošlosti i budućnosti. Citirat ću Johna Lennona: „Život se događa dok mi pravimo planove za isti!“. Book: Je li vam žao što ste tako rano počeli raditi, odnosno što niste ipak malo bezbrižnije uživali tijekom studiranja? Ovaj posao koliko je težak, toliko je i užitak i povlastica. Cijeli život pristaješ na to da se igraš. Ima li išta ljepše od toga? Book: Za školske ste novine radili intervjue. Kako je danas biti na drugoj strani? Zanimljivo, a nekad bih se i zamijenila da se malo odmorim. Razgovarala: Maja Šitum Fotografije: Matea Smolčić Senčar