Čime to intrigira Sara Renar koja krasi naslovnicu proljetnog izdanja Storybooka

Book: Pripremajući se za intervju, pročitala sam vaše veoma zanimljivo promišljanje iz pozicije nezaposlene osobe, u vašem slučaju arhitektice. Radili ste u tetkovu birou za 1600 kuna, koliko je iznosilo stažiranje, u sklopu programa stručnog osposobljavanja bivšeg ministra Mrsića. Nakon toga opet ste bili nigdje? Osim staža, to stručno osposobljavanje nije jamčilo da ću dobiti posao. Nakon tog dvogodišnjeg eksperimenta, koji je završio u jesen 2014., bila sam na burzi i dala si u zadatak pronaći posao. U startu sam u molbama koje sam slala napomenula da mogu raditi i za manji novac, ali pod uvjetom da mi petak bude slobodan zbog koncerata. Na kraju sam posao dobila u jednom arhitektonskom studiju gdje sam radila nekoliko mjeseci i onda sam, nakon osvajanja Porina, dala otkaz. Book: Znači, dali ste otkaz kako biste se mogli u potpunosti posvetiti glazbi? Meni je arhitektonska struka lijepa, ali to je jako ozbiljan posao koji oduzima veliki dio života. A gurati takva dva ogromna posla − arhitekturu i muziku − na ozbiljan način nije bilo moguće, dani su mi naprosto postajali prekratki. Ograničena sam energijom i shvatila sam da me muzika puno više ispunjava, to su neki moji projekti. Ludo je da se danas, u vrlo eteričnom mediju muzike koji je neopipljiv, možeš više realizirati nego u arhitekturi koja je tu, čvrsta, ali toliko zadana zakonskim okvirom, odnosima kapitala, investitora, načinima na koji se sklapaju poslovi, da treba proći jako puno vremena dok tvoj talent, ideja i kreativnost uopće dođu do izražaja. Ako uopće dođu. Muzika je bila puno zahvalnija, i kad mi se nakon osvojenog Porina otvorila ta niša, rekla sam samoj sebi – idem probati. Razgovarala: Livia Čveljo Fotografije: DECKER + KUTIC Styling: Romano Decker Make up: Simona Antonović Kosa: Mijo MajhenCijeli intervju pročitajte u novom izdanju magazina Storybook koji je na svim kioscima.