U samom središtu metropole prekoputa Strossmayerova trga nalazi se Katančićeva ulica. Tko god zađe u tu malu, mirnu i posebnu ulicu, ne može ne zamijetiti šarmantnoga gospodina s brkovima i prije svega širokim osmijehom. On je 58-godišnji Damir Pavasović, radnik hotela Palace, koji će vas uvijek oraspoložiti jer za njega loš dan - ne postoji. „Moj je posao biti prije svih na sporednom ulazu hotela kod porte. Brinem o gostima koji stižu automobilima i na usluzi sam recepcionarima. Stalno sam u pokretu i sve pratim da sve dobro funkcionira.” Damir tako obavlja razne poslove - pregledava hotel, brine o cvijeću te uređuje hotelsku terasu. Ovaj simpatični hotelski vratar voli baš sve na svom poslu. No, posebno ga raduje komunikacija s gostima. „Imamo stalne goste. Tu se razvija jedna prisnost s ljudima koje možda nikada ne bih imao priliku upoznati. Jako sam blizak s jednim cijenjenim liječnikom. Posebno mi je zadovoljstvo kad nam dođe. Brinem o njemu, brijem ga, čak i oblačim jer je već stariji. Biti u prilici pomoći nekome, poseban je osjećaj. I to su sitnice koje me čine sretnim i zadovoljnim”, priznaje Pavasović, inače grafičar po struci koji je petnaest godina radio u Hrvatskom grafičkom zavodu. Kad je devedesete dobio otkaz, došao je u hotel. Radno mjesto u kojem, naglašava, iskreno uživa. “Komunikacija s gostima vrlo je važna pa se tako očekuju dobre komunikacijske vještine. Nema ni ljutnje ni nervoze, a ne mogu izdvojiti ni jedno neugodno iskustvo.“ U hotelu je prošao razne poslove (londiner, sobar i danas hotelski vratar), a kad ode u mirovinu, volio bi raditi u nekoj obitelji kao batler ili pak volontirati u staračkom domu. „Meni ništa nije problem. Volim njegovateljske poslove. Prije rada u hotelu želio sam biti čistač ulica. Kad sam ostao bez posla, bio sam u stanju sve raditi. Imao sam veliku obitelj. Kad su otac i majka ostali nepokretnima, preuzeo sam kompletnu brigu o njima. Siguran sam da bi se dobro snašao u njegovateljskim poslovima.“ Kad nije na radnome mjestu, Damir se bavi ručnim radom, tkanjem, skupljanjem nošnji i starina. Dok razgovaramo, pokazuje mi fotografije svog predivnog vrta. „Ovo je zemlja i vrt, volim cvijeće. Kuham pekmez i pravim zimnicu. Budući da se nikad nisam ženio, sve radim sam i nije mi teško.“ Da je uistinu tako, uvjerit će se svatko tko ga samo jednom vidi. Zanimljive priče ostalih portira pročitajte u jesenskom izdanju magazina Storybook koji je na svim kioscima. Napisala: Una Zima Fotografije: Dražen Kokorić