Za generaciju rođenu u devedesetima i kasnije, takozvanim milenijalcima, odrastanje u osamdesetima je bliže vožnji svemirskim brodom, nego nečemu što mogu istinski pojmiti. Počevši već od telefona koji nije imao ni tipke, a kamoli touchscreen. Istovremeno se u jednakim tehnološkim uvjetima stvarala nevjerojatna elektronička glazba koja i danas zvuči progresivno. Osamdesete su poput nestale civilizacije, iščeznule u - kako je to nedavno nazvao preminuli sociolog Zygmunt Bauman “supermarketu identiteta”. Bilo je to vrijeme i Margaret Thatcher koja je oslabila radništvo i sindikate, vrijeme hladnoratovskog kriziranja i Istočnog Berlina obrubljenog bodljikavom žicom. Cijeli taj svijet i njegove vrijednosti danas su povijesni artefakti i povoljan prostor za arheološko iskopavanje jer osamdesete su već neko vrijeme u modi. Nose se traperice visokog struka, oversized jakne, široka ramena, šljokice, plisirane suknje i štreberske naočale. Startasice su popularnije i skuplje nego onda kada su bile gotovo jedini izbor, a i nudi se sve više sadržaja koji su nastali tada ili su inspirirani tim vremenima.
Može se reći da su osamdesete svedene na pop-simbole pomoću kojih se grade novi kolaži i stvara fiktivna povijest. U pitanju je epoha puna danas gotovo izumrlih vjerovanja, nadanja, vrijednosti i običaja koji se ne spominju. Teško je očekivati da će netko tko to nije doživio, u moru pop-kulturnih referenci osjetiti bliskost susjedstva i obitelji, optimizam zbog razvoja tehnologije i početka globalizacije te uopće svijeta kakvog danas poznajemo. Baš kao što je u ljudskoj prirodi da romantizira prošlost, tako je još lakše idealizirati vrijeme koje nismo doživjeli.
Djeca osamdesetih su idealizirala hipi generaciju, a isto to s osamdesetima rade oni rođeni nakon njih. Ipak, s jednom suštinskom razlikom: oni koji su se romantičarski oduševljavali kontrakulturom šezdesetih bili su svjesni vrijednosti koje su iznjedrile, a među njima su nenasilje, ljudska prava, slobodna ljubav i new age pristup duhovnosti. No u današnjem “revivalu” osamdesetih o vrijednostima baš i nema spomena. Elementi popularne kulture osamdesetih danas najčešće imaju svrhu učiniti proizvod primamljivim. To ne treba čuditi jer vrijednost koju su baštinile osamdesete je vjera u individualizam, osobni uspjeh i zaradu, jednom riječju - kapitalizam. Pop-kultura i moda osamdesetih čini proizvod šarenim, blještavim i modernim, no jedina vrijednost koju nosi sa sobom je ona mjerljiva novcem. Stoga iskrena sućut, dragi milenijalci, teško da ćete iz ovog “revivala” osjetiti životne lekcije te bliskost obitelji i prijatelja koje je to vrijeme nosilo sa sobom. Više pročitajte u izvrsnom tekstu Vedrane Sunko u jesenskom broju Storybooka.
Foto: Profimedia, Shutterstock