Ekskluzivan intervju šarmantne francuske glumice Marion Cotilard

Book: U Cannesu ste predstavili svoj novi film “Dva dana, jedna noć” u režiji braće Dardenne, slavnog belgijskog dvojca koji je dva puta osvojio Zlatnu palmu. Kako biste opisali rad s njima? Bilo je predivno, jedno od najljepših iskustava u mojoj karijeri. Sjećam se da sam prošle godine odmah nakon Cannesa, gdje sam predstavila film “Blood Ties” otišla direktno na snimanje ovoga filma i bila sam jako uzbuđena i imala sam tremu. Suradnja je bila fantastična, oni su iskusni filmaši i znaju u svakom trenutku što žele. Bilo je intenzivno, emotivno i naporno, ali to su sve pozitivne stvari koje govore u prilog suradnji s redateljem, tj. u ovom slučaju redateljima. Book: Gledajući vaše dosadašnje uloge, kao i ovu najnoviju, čini se da volite tumačiti intenzivne, duboke i emotivne likove… Volim izazove, volim kompleksne uloge, trebaju mi snažne, intenzivne ženske uloge, to je ono što me kao glumicu zanima. Zanimaju me žene koje se bore da bi preživjele, koje otkrivaju unutarnju snagu za koju nisu ni znale da imaju. Žene koje se bore i koje preživljavaju su moji junaci, koje se i pored svih problema i hendikepa i dalje bore. Naučila sam mnogo o ljudskoj psihologiji i duhu pripremajući se za sve te uloge koje sam odglumila. Book: Kako se pripremate za zahtjevne i intenzivne uloge? To je teško pitanje. Kad god me to pitaju, dajem neodređene odgovore jer ne znam što bih odgovorila! (smijeh) Meni je to jednostavno dio posla: pročitam scenarij, zamišljam lik koji ću tumačiti, postupno se pretvaram u tu osobu, polako se ‘zaljubljujem’ u lik i kad budem spremna, stanem ispred kamere. Nemam nikakav poseban proces pripremanja. Svaka nova uloga jako me uzbuđuje i svaka nova uloga je veliki izazov. Uživam u pripremnom razdoblju. Jako je važno što dublje ući u lik da bih ga mogla odvojiti sebe. Zapravo, prestajem biti ja i postajem taj lik. Ne znam jesam li vam odgovorila na pitanje, teško je to opisati! Book: Što vam daje smjelost i hrabrost da vjerujete kako možete odglumiti sve te zahtjevne uloge? Nemam nikakvo veliko samopouzdanje, ni prirodnu vjeru u samu sebe, jedino što znam jest da sam velik radnik i da sam spremna dati sve od sebe da ostvarim cilj. Nikada nisam sigurna hoću li uspjeti odglumiti lik onako kako to od mene očekuje redatelj i glumački partner i zato se uvijek maksimalno pripremam jer ne želim ništa prepustiti slučaju. Slažem se s onima koji tvrde da je svaki uspjeh devedeset posto rad, a samo deset posto talent. Bez napornog rada i priprema nema ni rezultata. Book: Postoje li neke specifične uloge koje biste voljeli tumačiti, a niste još imali prilike? Ili možda glumiti u nekom specifičnom žanru? Ima ih mnogo! (smijeh) Voljela bih glumiti u komediji i akcijskom filmu jer i sama volim gledati takve filmove. Nitko mi ne nudi previše uloga u komedijama, a ne privlači me ono što mi se nudi. Vrlo sam izbirljiva kad je riječ o filmovima i ulogama. Jedan od mojih glumačkih junaka komičara je Will Ferrell pa kad sam dobila malu ulogu u filmu “Voditelj: Legenda se nastavlja”, bila sam najsretnija cura na svijetu! (smijeh) Fascinira me, recimo, ideja da tumačim muškarca jer mi se to čini nemogućim, ali baš zato bi to bio velik izazov! Book: Muškarca? Zbilja? Da! Hahaha! A to vam je još jedna moja potreba za izazovima. (smijeh) Zanima me kako bih se osjećala u tijelu i umu muškarca. Htjela bih osjetiti ‘tjelesnost i glas’ muškarca. Velik je glumački izazov, uvjeriti sebe, kolege i publiku da mogu biti muškarac. Ne znam jesam li sposobna za to, ali baš zato bih to htjela probati. Book: Oscara ste osvojili, rekli bismo, “preko noći” za svoju prvu veliku međunarodnu ulogu u filmu “La vie en rose” u kojem ste tumačili slavnu Edith Piaf. Je li to bio šok za vas? Osvajanje Oscara? Svakako je bio šok, naravno, pozitivan! Osvojiti najvažniju glumačku nagradu na svijetu nije mala stvar, pogotovo pored toliko talentiranih glumica i sjajnih ženskih uloga kojima iz godine u godinu svjedočimo. Inače uopće ne razmišljam o nagradama, glumom se bavim jer me ispunjava i veseli, nikad ne biram uloge po tome imaju li potencijal za nagrade. Ne znam, možda je to i neki moj unutarnji zaštitni sustav koji me sprečava da ne skrenem s kolosijeka. Nemam ništa protiv nagrada. Nakon Oscara, moja karijera je krenula uzlaznom putanjom, došli su mnogi sjajni filmovi i uloge. Book: Jeste li od onih glumica koje se bore za svoje uloge? Jeste li sprem­ni nazvati redatelja ili producenta zbog neke uloge? Ili spadate u glumice koje čekaju da zazvoni telefon? Hvala Bogu, nisam u situaciji da se moram boriti kako bih preživjela u ovome poslu. Nemam nijednu ludu i posebno zanimljivu ili zabavnu situaciju vezanu uz neki angažman koju bih vam mogla ispričati. (smijeh) Ja se borim jedino kad se moram dokazati na audicijama, kad dajem sve od sebe jer želim dobiti neku ulogu. Možda bih i nazvala nekoga ako bi saznala za neku ulogu koju silno želim, ali dosad se to nije dogodilo. Book: A na početku karijere, kad ste bili nepoznati? Nikada nisam nikoga vukla za rukav, ni molila za ulogu, to jednostavno nisam ja. Ne mislim da je loše boriti se za svoje snove i želje, ali ja nisam takva, osjećala bih se čudno kad bih se tako ponašala, mislim da to ne bih ni mogla učiniti. Book: Razmišljate li ikada o tome što vam nosi budućnost? Mnogo je primjera glumačkih karijera koje su u relativno kratkom roku prošle put od zvijezde, uljuljane u vlastiti uspjeh i sigurnost, do dna... Znam da postoje glumci koji se moraju boriti da bi prehranili sebe i svoju obitelj i znam da ovo nije posao koji vam bilo što jamči. Što donosi sutra, to nitko ne zna, ali ja sam borac pa ako stvari i krenu nekim neželjenim pravcem, vjerujem da bih našla način da se dočekam na noge. I to je zapravo jedan velik izazov, kao i svaka sljedeća uloga, ta “nesigurnost” vas drži budnim i uvijek ste na oprezu. Čak i kad doživim lošu epizodu u životu, izvlačim pouke i hranim se pozitivnom energijom iz toga. Korisno je doživjeti i negativne stvari u životu, iz toga izlazim snažnija i spremnija za buduće izazove. U tome mi mnogo pomažu uloge koje tumačim, pomažu mi shvatiti psihološka i emotivna stanja koja ne bih imala prilike doživjeti u stvarnom životu, pomažu mi da bolje shvatim svoje emocije i svoj um. Intervju u cjelosti pročitajte u ljetnom izdanju storybooka. Razgovarao: Stjepan Hundić Fotografije: Profimedia