Božić je jedan od najvećih kršćanskih blagdana. Mnogi ga slave i štuju, a ova tema pokucala je baš u pravo vrijeme. U vrijeme Božića. Željela sam se družiti s redovnicama mnogo prije, ali upravo sada dobila sam tu priliku. Još jedan dokaz da se određene stvari događaju baš onda kad trebaju. Uzbuđena i sretna na druženje sam povela i svoju urednicu. U samostanu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Zagrebu zadržale smo se nekoliko sati. Uživale smo u ugodnom razgovoru uz sok i domaće kolače koje su neke od redovnica iz samostana same pripravile. Smijeh, toplina i dragost opisuju četiri dame koje su nam taj petak učinile zaista posebnim. Donosimo vam priču o redovnicama. Dok šećemo samostanom tragajući za pogodnom lokacijom za fotografiranje, sestra Marija Zrno upoznaje nas s prelijepim zdanjem. U samom centru grada u Frankopanskoj ulici smiješten je ovaj golemi samostan. Prostrano dvorište, teniski teren, salon za primanje gostiju, spavaonice, prostorije za razne aktivnosti. U ovom kompleksu nalazi se katolički vrtić i gimnazija. U samostanu su i mlade djevojke koje se tek pripremaju za poziv redovnice. Zaustavili smo se u prekrasnom vrtu.

Marija Zrno rođena je 2. listopada 1990. godine u Livnu, BiH. Najstarija je od troje ženske djece. Marija je sestra s privremenim redovničkim zavjetima. Studira Predškolski odgoj i obrazovanje na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Kako ste se odlučili za svoj poziv? Sjećate li se trenutka kad ste osjetili da želite postati časna sestra? “Odrastala sam u tradicionalnoj kršćanskoj obitelji, no trenutak koji je počeo mijenjati moj svijet iznutra, zbio se u 3. razredu osnovne škole kada me u župi jedna redovnica pripremala za Prvu pričest. Pamtim da sam se kao dijete u njezinoj blizini osjećala sigurno, da je imala zarazan osmijeh na koji je bilo nemoguće ostati imun te da sam uz nju na poseban način osjetila da je ‘Bog s nama’. Tada sam pomislila u sebi: ‘Dragi Bože, vidiš kako je ona dobra. I ja druge želim osvojiti za Tebe, kao što je i ona mene još više približila Tebi.’ Otad sam počela intenzivnije moliti, uključila sam se u sve moguće aktivnosti u crkvi i čeznula za danom kada ću i sama moći - ali kao redovnica - pripovijedati o Božjoj veličini. To se i ostvarilo po završetku srednje škole. Voljela bih istaknuti kako Bog na različite načine zove. U mom se slučaju poslužio osobom. Želim reći kako puno puta nismo ni svjesni da smo promatrani i da, kao takvi, nekome možemo biti ili kamen spoticanja ili vjetar u leđa, tj. uzor. Isto tako, važno je naglasiti da poziv nije samo jedan trenutak, on obuhvaća cio život, jer Bog svakoga dana iznova poziva te ga na taj način obnavljamo!” Kad je Marijina majka saznala za odluku svoje kćeri da se zaredi, bila je jako zabrinuta. No od trenutka kad se uvjerila da je njezina kći sretna, sve je postalo lakše i danas se ponosi njezinim pozivom. Zašto je vaš poziv poseban?“Mišljenja sam da je svaki poziv poseban, ali da o svakome ponaosob ovisi koliki će doprinos i koliko ljubavi uložiti u ono što jest. Ima li veće posebnosti od te da si pozvan biti produžena Božja ruka na zemlji, da si most koji preko svojih leđa prenosi ljude iz mrtvila u Život? Redovništvo je ‘hodajuća Biblija’ iz koje ljudi čitaju. I uistinu smatram da smijem ponosno, uzdignute glave hodati ulicama, jer naviještam samo Ljubav, Dobro, Mir i Oprost! Ima li u tome nešto loše, negativno? Moj mi poziv daje priliku da se ostvarim i kao čovjek, i kao žena i majka (moja je uloga da budem duhovna majka svima) i kao Božja zaručnica. I doista, u samostan sam došla kako bih živjela i tom radošću ‘zarazila’ cijeli svijet, kako bih mogla drugima biti ‘ispit savjesti’, kako bih išla onamo kamo se svaka ljudska noga ne usudi ili ne želi zaputiti, kako bih s najvećom preciznošću i ljubavlju doticala ranjena ljudska srca i pričala im o ljepoti života... To je moj život, to je moj poziv - da se u svemu i u svima proslavi Bog!” Priče u cijelosti pročitajte u aktualnom izdanju storybooka koji je na svim kioscima. Napisala: Una Zima Fotografije: Mare Milin