Glumac i redatelj Al Pacino o svom odrastanju, odnosima i uspješnom karijernom putu otvoreno piše u autobiografskoj knjizi ‘Sonny Boy’ čiji je hrvatski prijevod objavila nakladnička kuća V.B.Z.
'Nastupao sam odmalena. Majka me vodila u kino kad sam imao samo tri-četiri godine. Tijekom dana obavljala je pomoćne poslove i radila u tvornici, a kad bi došla kući, jedino joj je društvo bio njezin sin. Pa bi me vodila u kino. Nije znala da mi time osigurava budućnost. Odmah mi se svidjelo gledati glumce na ekranu. Nikad nisam imao društvo za igru u našem stanu, a nismo još imali ni televizor, tako da sam imao više nego dovoljno vremena razmišljati o zadnjem filmu koji sam gledao. Proučavao sam likove u mislima i u stanu ih jednog po jednog oživljavao. U ranoj sam dobi naučio kako se povezati sa svojom maštom. Kad ste zadovoljni u svojoj usamljenosti, ponekad to predstavlja podvojeni blagoslov, pogotovo za ljude s kojima dijelite život. Kino je bilo mjesto gdje se moja majka mogla sakriti u mraku i gdje nije morala dijeliti svog Sonny Boya ni s kim. To je bio njezin nadimak za mene, nadimak koji mi je prva dala, prije nego što su me i svi ostali počeli zvati Sonny. Bilo je to ime koje je pokupila iz kina, gdje je čula kako Al Jolson pjeva pjesmu koja je postala jako popularna', započeo je svoje memoare jedan od najcjenjenijih glumaca današnjice Al Pacino.
U autobiografskoj knjizi ‘Sonny Boy’, čiji je prijevod objavio V.B.Z., bez zadrške i iskreno opisuje svoj život, odrastanje i kako je od perspektivnog kazališnog glumca postao jedan od najvećih dramskih umjetnika koji se može pohvaliti s devet nominacija za prestižnu nagradu Oscar.
