Postoje serije koje gledamo zbog priče, a postoje one koje nas natjeraju da preispitamo ono što smo mislili da već znamo. Upravo je takva So Long, Marianne - serija koja je ovih dana prikazana na HRT-u, a koja vraća u fokus ne samo legendarnog Leonarda Cohena, nego i ženu koja je desetljećima ostala zapamćena gotovo isključivo kroz njegove stihove.
Tko je zapravo bila Marianne Ihlen?
Norvežanka rođena 1935., koja je početkom šezdesetih stigla na grčki otok Hidra sa sinom i tadašnjim suprugom, piscem Axel Jensen. Otok je tada bio utočište umjetnika, pisaca i ljudi koji su tražili drukčiji život, jednostavniji, sporiji i slobodniji od tadašnjih društvenih očekivanja. Kada ju je partner napustio, Marianne je ostala sama s malim djetetom. Upravo tada upoznala je mladog Cohena, tada još daleko od svjetske slave. U tom trenutku on nije bio glazbena ikona. Bio je mladi pjesnik i pisac koji je pokušavao pronaći vlastiti glas i živjeti od pisanja. Njihov odnos trajao je veći dio šezdesetih godina, i gradio se između Hidre, Osla, Montreala i New Yorka, u razdoblju u kojem je Cohen polako prelazio iz književnosti u glazbu. I upravo je to možda najzanimljiviji dio serije.
Serija ne prikazuje Cohena kao nedodirljivog genija nego kao osobu koja se koleba između potrebe za bliskošću i potrebe za stvaranjem. Dok njegova karijera raste, mijenja se i njihov odnos. Nastaju pjesme inspirirane njihovim zajedničkim životom, među njima i So Long, Marianne te Bird on the Wire, ali serija ne romantizira ideju da umjetnost uvijek dolazi iz velike ljubavi. Pokazuje i cijenu uspjeha, udaljavanje, odlaske i osjećaj da netko ostaje na mjestu dok drugi odlazi dalje.
Nakon njihova razlaza Cohenov život krenuo je putem po kojem ga danas pamtimo. Objavio je prve albume, postao jedno od najvažnijih kantautorskih imena 20. stoljeća, gradio karijeru između glazbe, poezije i duhovnog istraživanja te desetljećima ostao figura koju je bilo teško svesti na jednu ulogu - glazbenika, pjesnika ili kultnu ličnost.
Marianne je, s druge strane, nastavila svoj život daleko od reflektora. Udala se ponovno i živjela uglavnom u Norveškoj. Ipak, njihova veza nikada nije potpuno nestala, ostali su u kontaktu, povremeno se susretali i razmjenjivali pisma. Zato je njihov posljednji susret, iako na daljinu, danas gotovo jednako poznat kao i njihova ljubavna priča.
Posljedni susret
U ljeto 2016., kada je Marianne u Norveškoj bila teško bolesna i pri kraju života, Cohen joj je poslao pismo koje će kasnije obići svijet. U njemu nije bilo velikih izjava ni pokušaja vraćanja prošlosti, nego nešto puno jednostavnije - nježnost, zahvalnost i osjećaj da neke veze ne završavaju kada prestanu biti ljubavne. Napisao joj je da osjeća kako će je uskoro slijediti i da joj želi miran put. Marianne je preminula 29. srpnja 2016., a nekoliko mjeseci kasnije otišao je i Cohen.
Možda upravo zato njihova priča i danas djeluje toliko suvremeno. Ne zato što je bila savršena, nego zato što pokazuje da odnosi ne moraju trajati cijeli život da bi ga obilježili. A upravo je to razlog zbog kojeg vrijedi pogledati seriju So Long, Marianne. Ona nije klasična biografska drama o glazbenoj ikoni niti pokušava objasniti svaku pjesmu ili mit oko Leonarda Cohena. Umjesto toga vraća nas u trenutak prije slave, u razdoblje kada su i on i Marianne još pokušavali shvatiti tko žele postati. Vizualno zanimljiva, snimana između Montreala, Osla i grčkog otoka Hidra, serija od osam epizoda više govori o mladosti, izborima, ambiciji i cijeni stvaranja nego o samoj glazbi.
Seriju potpisuju Ingeborg Klyve, Tony Wood i redatelj Øystein Karlsen, koji je scenarij razvijao i s norveškim autorom Joom Nesbøom, dok je obitelj Leonarda Cohena sudjelovala u procesu razvoja projekta. U glavnim ulogama gledamo Alexa Wolffa, kojeg publika pamti po filmu Oppenheimer, te Theu Sofie Loch Næss, koja Marianne daje punu snagu, zbog koje nakon posljednje epizode ostaje osjećaj da ovo možda i nije priča o Leonardu Cohenu, nego o tome kako izgledaju životi ljudi koji ostanu zapamćeni tek kao nečija inspiracija.
